-1-                     Poslovni broj: 10 UsI-674/17-8

 

                                                     

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 UsI-674/17-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja H. K. iz R., C. I. 10, zastupanog po opunomoćenicima iz Z. odvjetničkog ureda A. S., D. M., A. M., I. G. iz R., P. M. K. K. 2, protiv tuženika I. povjerenstava za žalbe, Zagreb, Ilica 335, radi produženja dozvole za boravak i rad, 16. studenoga 2017.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika I. povjerenstva za žalbe, KLASA: UP/II-217-02/17-06/49, URBROJ: 317-17-2 od 28. ožujka 2017. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Broj: 511-09-19/4-UP/I-2010/6-2016 od 7. rujna 2016.

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske Rijeka, Sektor upravnih inspekcijskih poslova, broj: 511-09-19/4-UP/I-2010/6-2016 od 7. rujna 2016., točkom I. odbijen je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj tužitelju, dok je točkom II. rješenja navedeno da je rješenje o povratku broj: 511-09/19/4-UP/I-2010/7-2016 od 7. rujna 2016. sastavni dio ovog rješenja.

 

              Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-217-02/17-06/49, URBROJ: 317-17-2 od 28. ožujka 2017., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

              Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke i sudjelovanja u postupku, načelo materijalne istine ne načelo učinkovitosti i ekonomičnosti i poziva se na odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, kao i članka 85. i navodi da ostavljanja poziva 2. kolovoza 2016. u poštanskom pretincu opunomoćenika se ne može smatrati urednom dostavom sukladno odredbi članka 85. Zakona o općem upravnom postupku i nakon što je opunomoćenik tužitelja podneskom od 3. kolovoza 2016. zatražio odgodu saslušanja stranke određenog za 10. kolovoza 2016., da je prvostupanjsko tijelo ponovno ostavilo poziv u poštanskom sandučiću opunomoćenika slijedom čega da nije uručen poziv opunomoćenicima niti su imali saznanja za poziv radi saslušanja tužitelja određenog za 5. rujna 2016. i da se takav način osobne dostave poziva ne može smatrati uredno izvršenom dostavom poziva i navodi kako opunomoćenik iz opravdanih razloga nije mogao primiti pismeno o čemu je upravno tijelo pravodobno obaviješteno podneskom od 3. kolovoza 2016., što se tiče odlučnih činjenica kojima se tuženik vodio prilikom donošenja pobijanog rješenja, a toj je činjenica navodno nepodmirenih javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, ističe kako je rješenjem nagodbenog vijeća RI07 u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom E. p. d. o. o. izvršnim od 16. lipnja 2016. utvrđen i prihvaćen Plan financijskog restrukturiranja dužnika E. p. d. o. o., da je Trgovački sud u Rijeci rješenjem pod poslovnim brojem 14 Stpn-29/2016-8 od 24. ožujka 2017. odobrio sklapanje predstečajne nagodbe nad dužnikom i utvrdio da njezin sadržaj odgovara prihvaćenom Planu financijskog restrukturiranja i da stoga tuženik pogrešno utvrđuje da trgovačko društvo E. p. d. o. o., ima nepodmirena javna davanja iz razloga što su ista obuhvaćena planom financijskog restrukturiranja i na taj način sanirana, a trgovački sud u Rijeci da je odobrio sklapanje predstečajne nagodbe, da je iz financijskog izvještaja za 2016. navedenog trgovačko društva razvidno kako isto ne posluje s gubitkom, nego je u plusu i da je stoga tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da predmetno trgovačko društvo posluje s gubitkom i da se prihvaćanje Plana financijskog restrukturiranja ne može uzeti u obzir i da je time i povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine te se poziva na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

             

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nakon što je opunomoćenik tužitelja zatražio odgodu saslušanja stranke određenu za dan 10. kolovoza 2016. iz razloga što su opunomoćenici tužitelja u vremenskom periodu od 8. kolovoza do 31. kolovoza 2016. na godišnjem odmoru, da je 24. kolovoza 2016. prvostupanjsko tijelo ponovno ostavilo poziv u poštanskom sandučiću opunomoćenika tužitelja slijedom čega da poziv nije uručen opunomoćenicima niti su prema njihovim iskazima imali saznanja za poziv određen za dan 5. rujna 2016., te na te okolnosti tuženik navodi kako je opunomoćeniku tužitelja pružena mogućnost izjašnjavanja i da mu je 26. srpnja 2016. upućen poziv koja dostava je izvršena 2. kolovoza 2016., a opunomoćenik da je podneskom od 3. kolovoza 2016. obavijestio kako nije u mogućnosti 10. kolovoza 2016. pristupiti u Policijsku upravu radi izjašnjavanja o postupku jer se u gore navedenom periodu nalazi na godišnjem odmoru, zbog čega je zatražio da se odgodi saslušanje i zakaže slijedeće za mjesec rujan 2016., te da je stoga Policijska upravo Primorsko-goranska ponovno 18. kolovoza 2016. uputila poziv tužiteljevu opunomoćeniku radi saslušanja 5. rujna 2016. koja dostava je izvršena sukladno odredbi članka 85. Zakona o općem upravnom postupku i da je nakon isteka godišnjeg odmora opunomoćenik mogao imati saznanja o pozivu radi saslušanja 5. rujna 2016. jer da je dostava poziva izvršena 24. kolovoza 2016. U odnosu na tužbene navode kako je iz financijskog izvještaja trgovačkog društva Euro p. d. o. o. za 2016., računa dobiti i gubitka, podataka o solventnosti i izvještaja o novčanom tijeku kao i dodatnih podataka za navedeno razdoblje, razvidno poslovanje predmetnog trgovačkog društva bez gubitka, napominje kako je tužiteljev zahtjev u predmetnoj upravnoj stvari podnijet u srpnju 2016. pa se dokazivanje zakonske pretpostavke da trgovačko društvo ne posluje  s gubitkom može odnositi samo na godinu koja je prethodila podnošenju zahtjeva i da je člankom 25. stavak 2. točka 3. Pravilnika o statusu i radu stranaca u Republici Hrvatskoj propisano da stranac uz zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad prilaže bon 1 i bon 2 kao i potvrdu nadležne Porezne uprave o podmirenim poreznim obvezama doprinosima, ne starije od mjesec dana i da je prema priloženom pokazatelju poslovanja poduzetnika za 2015. i za razdoblje od 1. do 6. mjeseca 2016. na obrascu bon 1 za predmetno trgovačko društvo, izdanom 14. srpnja 2016. vidljivo da je društvo u 2015. poslovalo s gubitkom, čime da nije ispunjen zakonski uvjet propisan odredbom članka 78. stavak 3. točka 4. Zakona o strancima. Nadalje navodi da se dozvola za boravak i rad izdaje strancu koji kumulativno ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 78. stavak 3. Zakona o strancima i temeljem raspoloživih dokaza da je evidentno kako tužitelj nije dokazao ispunjenje uvjeta iz članka 78. stavak 3. točka 4. Zakona o strancima, pa saniranje nepodmirenih javnih davanja zbog izvršnog rješenja Nagodbenog vijeća RI07 u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom E. p. d. o. o. utvrđenim i prihvaćenim Planom financijskog restrukturiranja dužnika, da nije mogao biti od utjecaja na drugačiju odluku, zbog čega d anisu utvrđivani zakonski uvjeti za izdavanje dozvole za boravak i rad propisani odredbom članka 78. stavak 3. točke 5. Zakona i stoga predlaže da se tužba odbije.

 

U ovom upravnom sporu 13. studenoga 2017. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju članka 39. stavka 2. u svezi s člankom 37. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS), čime ja strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ovog upravnog spora.

Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te je ostao kod dokaznog prijedloga da se sasluša tužitelja, a na okolnost da se nije mogao odazvati na pozive tuženika jer je bio spriječen odnosno izvan Republike Hrvatske i to u europskim zemljama i u Brazilu, a po potrebi da se izvrši financijsko vještačenje.

Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja i financijskog vještačenja, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Odredbom članka 47. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11 i 74/13, dalje Zakon), propisano je da se privremeni boravak u svrhu rada odobrava kao dozvola za boravak i rad.

 

Odredbom članka 73. stavka 1. istoga Zakona propisano je da stranac može raditi u Republici Hrvatskoj na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

 

Odredbom članka 54. Zakona o strancima propisano je da će se strancu odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, 6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

 

Sukladno odredbi članka 75. istog Zakona propisano je dozvola za boravak i rad na temelju godišnje kvote iz članka 74. tog Zakona odobrit će se strancu koji ispunjava uvjete iz članka 54. Zakona te priloži: 1. ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu, 2. dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposobljenosti stranca, 3. dokaz o registraciji trgovačkog društva, podružnice, predstavništva, obrta, udruge ili ustanove u Republici Hrvatskoj.

 

Odredbom članka 76. stavak 1. točka 5. Zakona, propisano je da se dozvola za boravak i rad izvan godišnje kvote može izdati strancu koji se samozapošljava u vlastitom trgovačkom društvu ili utrgovačkom društvu u kojem ima vlasnički udio veći od 51% ili vlastitom obrtu.

 

Odredbom članka 77. stavak 1. Zakona, između ostalog, propisano je da se dozvola za boravak i rad iz članka 76. ovoga Zakona može odobriti strancu koji ispunjava uvjete iz članka 54. ovoga Zakona, te priloži: ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili drugi odgovarajući ugovor, dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposobljenosti stranca, dokaz o registraciji trgovačkog društva, podružnice, predstavništva, obrta, udruge ili ustanove u Republici Hrvatskoj,

 

Odredbom članka 78. stavak 3. Zakona, propisano je da se strancu iz članka 76. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, dozvola za boravak i rad može izdati ukoliko ispunjava uvjete iz članka 77. ovoga Zakona i ako: 1. je u osnivanje trgovačkog društva ili obrta uložio najmanje 200.000,00 kuna, 2. su zaposlena najmanje 3 hrvatska državljana, 3. njegova bruto plaća iznosi najmanje visinu prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom  podatku nadležnog tijela za statistiku, ako je riječ o strancu koji se samozapošljava u vlastitom trgovačkom društvu ili u trgovačkomdruštvu u kojem ima vlasnički udio veći od 51%, dok stranac koji se samo zapošljava u vlastitom obrtu mora dokazati isti iznos ostvaren dohotkom od samostalnog rada, 4. trgovačko društvo odnosno obrt ne posluje s gubitkom, 5. priloži dokaz o podmirenim poreznim obvezama i doprinosima u Republici Hrvatskoj.

 

Člankom 25. stavkom 1. Pravilnika o statusu i radu stranac u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 52/12, 81/13 i 38/15, dalje Pravilnik), propisano je da stranac koji se samozapošljava u vlastitom trgovačkom društvu ili u trgovačkom društvu u kojem ima vlasnički udio veći od 51%, svoj radno-pravni status regulira sukladno članku 76. stavku 1. točki 5. Zakona o strancima te mora ispunjavati uvjete iz članka 78. stavka 3. Zakona o strancima, dok je stavkom 2. točka 3. Istog članka propisano da stranac iz stavka 1. ovoga članka, uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad izvan godišnje kvote, osim dokumentacije propisane člankom 23. i 24. ovoga Pravilnika, prilaže i BON 1 i BON 2, kao i potvrdu nadležne Porezne uprave o podmirenim poreznim obvezama i doprinosima ne stariju od mjesec dana.

 

Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 16. lipnja 2016. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, u vlastitom trgovačkom društvu E. p. d. o. o., sa sjedištem u Rijeci, uz koji zahtjev je priložio i potrebne isprave, te je zaključkom od 17. lipnja 2016. pozvan da nadopuni isprave, što je tužitelj i učinio. Također je tužitelju pružena mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima važnim za donošenje rješenja, te je pozvan putem opunomoćenika radi saslušanja za 10. kolovoza 2016., koji poziv je uručen 2. kolovoza 2016. ostavljanjem pismena u poštanskom sandučiću. Opunomoćenik tužitelja je podneskom od 3. kolovoza 2016. obavijestio prvostupanjsko tijelo da je u periodu od 8. kolovoza do 31. kolovoza 2016. na godišnjem odmoru i stoga moli odgodu saslušanja stranke, te da se slijedeće saslušanje zakaže za mjesec rujan 2016., nakon čega je prvostupanjsko tijelo ponovno uputilo poziv opunomoćeniku tužitelja 18. kolovoza 2016. radi saslušanja stranke za dan 5. rujna 2016., koji poziv je također ostavljen u poštanskom sandučiću 24. kolovoza 2016. Dostava oba poziva izvršena je na način da je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću opunomoćenika, što je tuženik smatrao urednom dostavom prema članku 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, dalje ZUP).

 

Odredbom članka 85. ZUP-a, propisano je da se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava) (stavak 1.). Kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno (stavak 2.). Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se (stavak 3.). Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti (stavak 4.). Dostava se smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno (stavak 5.). Dostavom pismena osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena smatra se da je dostava izvršena samoj stranci. Dostava odvjetniku koji zastupa stranku može se obaviti i tako da se pismeno uruči zaposleniku odvjetničkog ureda (stavak 6.).

 

U konkretnom slučaju ovaj Sud smatra da nije povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke na način da se tužitelju nije omogućilo da se tijekom upravnog postupka očituje na sve činjenice i okolnosti važne za rješavanje ove upravne stvari. Naime, nesporno je kako je opunomoćenik tužitelja podneskom od 3. kolovoza 2016. zamolio Policijsku upravu u Rijeci da se odgodi saslušanje tužitelja određeno za 10. kolovoza 2016., te je ujedno i obavijestio kako se u vremenskom periodu od 8. kolovoza do 31. kolovoza 2016. nalazi na godišnjem odmoru i zamolio da slijedeće saslušanje bude zakazano u mjesecu rujnu 2016. Sukladno navedenom, opunomoćeniku tužitelja je upućen novi poziv 18. kolovoza 2016. radi saslušanja stranke određenog za 5. rujna 2016. I ovaj poziv je izvršen sukladno gore navedenoj odredbi ZUP-a na način da je dostavljač ostavio pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena, obzirom da primaoca nije zatekao na mjestu dostave, pa je stoga kod drugog pokušaja dostave poziva, isti ubačen u poštanski sandučić jer primatelj nije zatečen na adresi dostave. Ovaj Sud smatra da se i u jednom i u drugom slučaju radi o urednoj dostavi i mišljenja je da je opunomoćenik tužitelja i po povratku sa godišnjeg odmora imao dovoljno vremena da se pripremi za saslušanje svoje stranke, tim više što je i sam predložio saslušanje u mjesecu rujnu, pa je mogao očekivati da će mu poziv za saslušanje biti upućen u mjesecu kolovozu 2016. Pri tome Sud ističe da stranka ničim nije dokazala da se pismeno nije nalazilo u njegovu poštanskom sandučiću, po povratku sa godišnjeg odmora.

 

U odnosu na prigovore tužitelja koji se odnose na utvrđena dugovanja po osnovi javnih davanja, uvidom u spis predmeta je utvrđeno da iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje, Lika, Ispostave Rijeka od 14. srpnja 2016. proizlazi da trgovačko društvo E. p. d. o. o. na dan 14. srpnja 2016. duguje iznos od 1.982.832,47 kuna javnih davanja, a iz priloženog obrasca BON-1 od 14. srpnja 2016., za 2015. i razdoblje od siječnja do lipnja 2016., vidljivo je da je trgovačko društvo u 2015. poslovalo s gubitkom.

 

Stoga je pravilno zaključeno da tužitelj nije kumulativno ispunio zakonske pretpostavke iz članka 78. stavak 3. Zakona jer je utvrđeno da trgovačko društvo posluje s gubitkom, a koji podaci se mogu odnositi samo na godinu koja je prethodila podnošenju zahjeva koji je podnijet u srpnju 2016., pa stoga nije od utjecaja rješenje Nagodbenog vijeća RI07 u postupku predstečajne nagodbe nad trgovačkim društvom, kao i prihvaćeni Plan financijskog restrukturiranja dužnika.

 

Stoga kako tužitelj do trenutka donošenja osporavanih rješenja nije dokazao ispunjenje jednog od kumulativno propisanih uvjeta za izdavanje dozvole za boravak i rad, odnosno ispunjenje uvjeta iz članka 78. stavka 3. točke 5., tuženik se nije niti upuštao u utvrđivanje ostalih zakonskih pretpostavki za izdavanje dozvole za boravak i rad.

 

Suprotno navodima tužitelja, činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno je utvrđeno, a na takvo činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja za produženje dozvole za boravak i rad zbog neispunjenja uvjeta iz članka 78. stavka 3. točke 5. Zakona, slijedom čega se osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjska rješenja ocjenjuju zakonitim.    

 

Imajući u vidu navedeno, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 16. studenoga 2017.

 

                                                                                                                                           

                                                                                                                                            S u t k i n j a

 

                                                                                                  Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

              Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak. 5. ZUS-a).