1

Poslovni broj: Gž-1897/2017-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1897/2017-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu,  u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B., OIB: ..., iz B., R. S., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u R., protiv tuženika 1. N. Š., OIB: ..., iz B., zastupanog po pun. J. J., odvjetniku u B., 2. V. P. rođ. C., OIB: ..., iz R. i 3. M. C., OIB: ..., iz R.,  radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika 1. N. Š. protiv presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-1783/16, od  30. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 16. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba tuženika 1. N. Š. kao neosnovana, i u odnosu na istog, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

N. Š., kao ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu protiv V. C. i M. C., kao ovršenika, radi naplate duga od 26.000,00 EUR-a, a koji dug je utvrđen sudskom nagodbom sklopljena između ovrhovoditelja i ovršenika pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj P-1064/08 od 25. studenog 2008.

 

Prvostupanjski sud je prihvati prijedlog za ovrhu i donio rješenje o ovrsi br. Ovr-235/09 od 16. veljače 2009., koje je postalo pravomoćno, te naložio isplatu i izvršio zabilježbu ovrhe pod poslovnim brojem Z-3456/09 od 26. veljače 2009., na stanu broj 3., 5. etaža izgrađenom k.č.br. 1693/7, kuća i dvorište, Z.U. 4545, k.o. P.

 

Tužiteljica, kao treća osoba, podnosi prigovor protiv rješenja o ovrsi tvrdeći da je vlasnica predmetnog stana, jer da ga je od ovršenika (tuženika 2. i 3.) kupila Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 20. veljače 2008., za cijenu od 30.000,00 EUR-a, kolju cijenu je isplatila u ušla u posjed predmetnog stana.

 

Rješenjem br. Ov-235/09 od 3. svibnja 2011. prvostupanjski sud uputio je tužiteljice u parnicu, a koju je ista i pokrenula.

 

Nakon raspravljanja prvostupanjski sud je donio presudu br. P-2455/11 od 25. veljače 2015., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe stranaka Županijski sud u Splitu pod poslovnim brojem Gž-256615 od 9. lipnja 2016. ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio sud prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud je donio presudu br. P-1783/16 od 30. ožujka 2017. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te proglasio nedopuštenom ovrhu na 5. etaži – 591/1000 dijela, k.č.br.1693/7, kuća i dvorište, Z.U. 4545, k.o. P., odnosno na stanu broj 3 u površini od 15,85 m2, određena rješenjem Općinskog suda u Rijeci br. Ovr-235/09 od 16. veljače 2009. (točka I. izreke), te je naloženo tuženima da tužiteljici naknade trošak postupka u iznosu od 10.068,75 kuna (točka II. izreke).

 

Žali se tuženik 1. N. Š. pobijajući presudu iz razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i presudu preinači shodno navodima žalbe, ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Na žalbu tuženika 1., tužiteljica nije podnijela odgovor.

 

Žalba tuženika 1. nije  osnovana.

 

Predmet ovog postupka je  tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-235/09 od 16. veljače 2009.

 

Nakon što je prvostupanjski sud utvrdio:

 

- da su tuženici 2. i 3. dužni tuženiku 1. isplatiti iznos od 27.000,00 EUR-protuvrijednost u kunama, a što je utvrđeno sudskom nagodbom sklopljenom pred  Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj P-1064/08 od 25. studenog 2008.;

- da tuženici 2. i 3. navedeni dug nisu platili pa je tuženik 1. (kao ovrhovoditelj), protiv tuženika 2. i 3. pokrenuo ovrhu na temelju sudske nagodbe;

- da je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog za ovrhu i donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-235/09 od 16. veljače 2009., koje je postalo pravomoćno;

- da je zabilježena ovrha u zemljišnim knjigama poslovni broj Z-3456/09 od 26. veljače 2009.;

- da je tužiteljica, kao treća osoba, pokrenula parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, jer da je Ugovorom o kupoprodaji od 20. veljače 2008. isti stan kupila od tuženika 2. i 3. i u stan ušla u posjed, te da stan nesmetano koristi;

- da potpisi na Ugovoru nisu  ovjereni od strane javnog bilježnika, a niti je Ugovor dostavljen na upis u zemljišne knjige kod nadležnog suda.

 

Kod takovog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći, i pored toga što u trenutku pokretanja ovrhe i zabilježbe ovrhe, tužiteljica nije bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnica stana, već su upisani tuženici 2. i 3., da je tužiteljica  Ugovor sklopila prije pokretanja ovrhe (20. veljače 2008.), da je isplatila ugovorenu cijenu i da je stupila u posjed, a da je ovrha pokrenuta  na temelju Nagodbe (od 25. studenog 2008.), da je ovrha pokrenuta u veljači 2009., te da je zabilježba ovrhe izvršena 26. veljače 2009., pa da je tužiteljica dokazala predmnijevno vlasništvo predmetnog stana.

 

Stajalište prvostupanjskog suda, za koje je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge, u smislu članka 375. stavka 5. ZPP, prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, dopušteno je trećoj osobi, koja nije upisana u zemljišnim knjigama na nekretnini za koju se veže zabilježba ovrhe, svoje vlasništvo dokazivati određenim ispravama, a sve u skladu čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), koji propisuje prava predmnijevanog vlasnika.

 

U ovom slučaju, tužiteljica je priložila Ugovor o kupoprodaji nekretnine, izjavila da je u posjedu istog stana i da je isplatila cijenu, što upućuje na činjenicu da je tužiteljica u statusu predmnijevanog vlasnika.

 

Zato nje osnovan žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer sud prvog stupnja odlučno o svim prijedlozima stranaka za izvođenje dokaza pa  žalbenim navodima tuženika 1. dovedena u sumnju prvostupanjsku presudu.

 

I odluka o trošku postupka valjano je donijeta.

 

Stoga je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika 1. kao neosnovanu i u odnosu na istog tuženika potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

 

U Splitu, 16. studenog 2017.