1              Poslovni broj: Gž-2419/2017-2

 

 

Poslovni broj: Gž-2419/2017-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda mr. sc. Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. L. P., iz Z., OIB: ... i 2. N. K., iz R., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku M. A., odvjetniku u V., protiv tuženika 1. N. K., iz J., OIB: ..., 2. N. B. i 3. N. K., oboje kao nasljednici B. K. iz Z., svi zastupani po punomoćniku J. K. iz J., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja i tužene 1. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-210/11 od 13. travnja 2011., 16. studenog 2017.,

 

 

r i j e š i o    j e :

 

Odbija se žalba tužitelja i tužene 1. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psop-210/11 od 13. travnja 2015.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužena zasmetala tužitelja u zadnjem mirnom posjedu čest. zgr. 349/3 na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima tako da je tužiteljima onemogućila posjedovanje nekretnine, kuće u V., ... te joj se nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje te joj se također zabranjuje da na taj i budući način smeta tuženike u vršenju posjedovnog čina.

 

Sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan koji se odnosi na čin smetanja čest. zem. 6065/1 k.o. V. kao i u cijelosti spram tuženika 2. Sud je također odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zabranu izvođenja investicijskih radova te je utvrdio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Sud je odbio i prijedlog za izdavanje privremene mjere.

 

Protiv ovog rješenja žale se tužitelj i tužena 1.

 

Tužitelji pobijaju odluku u dijelu pod točkama II., III., IV. V. i VI. zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tužena 1. pobija odluku u dijelu pod točkom I. izreke zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Predlaže da se odluka u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije dat.

 

Žalba tužitelja i tužene 1. jesu neosnovane.

 

Pravilno je sud prvog stupnja djelomično prihvatio zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite i to samo spram tužene 1. dok je za više zatraženo spram tuženika 2. zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

U sporovima radi smetanja posjeda sud utvrđuje dvije činjenice i to;

 

čin (su)posjeda;

čin smetanja (su)posjeda.

 

Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužiteljica bila u suposjedu kuće u V., ..., koje su posjedovne čine vršile sukorištenjem kuće za vrijeme godišnjih odmora.

 

Tužena 1. ne negira činjenicu da je promijenila bravu na ulaznim vratima kuće u V., ..., čime je onemogućila tužitelje u sukorištenju kuće. Svoj čin opravdala je činjenicom da je ona jedina imala pravo na korištenje stana.

 

Svoje utvrđenje sud prvog stupnja pravilno temelji na rezultatima provedenog dokaznog postupka koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima parničnih stranaka.

 

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka razvidno je da su tužitelji podnijeli tužbu unutar subjektivnog roka od 30 dana od dana saznanja, pri čemu nije probijen objektivni rok od 1 godine.

 

U odnosu na ostale žalbene navode tuženika 1. nužno je istaći da u posjedovnim parnicama nije dopušteno raspravljati o pravo na posjed, pravnom osnovu posjeda te jačem pravu na posjed i slično.

 

Posjedovna zaštita je provizorna zaštita i stranke imaju mogućnost pokretanja postupka radi zaštite svojih eventualno povrijeđenih prava, prava na posjed, jače pravo na posjed i slično.

 

Tuženi svojim radnjama nisu onemogućili tužitelje da vrše posjedovne čine na čest. zem. 6065/1 k.o. V.

 

Odluka o troškovima pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 3. ZPP-a.

 

Pravilno je sud prvog stupnja odbio privremenu mjeru jer u provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno postojanje zakonskih pretpostavki za donošenje privremene mjere.

 

Poradi iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci, temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

U Splitu 17. studenog 2017.