1                            Poslovni broj: Gž R-558/2017-2

 

Poslovni broj: Gž R-558/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Katije Blaće članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Šimičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sindikata ..., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i p., iz Z., protiv tuženika HŽ – P. p. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M., P., R. i R. iz Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj 23 Pr-1968/15-18 od 16. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj 23 Pr-1968/15-18 od 16. ožujka 2017.

 

2. Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbe.

 

3. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Sindikata ..., Z. OIB: ..., koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da za sve radnike tuženika, koji svoj rad obavljaju u smjenama, za svaki mjesec ponaosob, propiše vrijeme stanke za svako pojedino radno mjesto u unaprijed utvrđenom rasporedu smjene počev od 1. kolovoza 2015. pa nadalje, u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku provođenje savjetovanja sa sindikatom, prije donošenja odluke o mjesečnom rasporedu radnog vremena na pojedine dane u mjesecu za radnike zaposlene na radnim mjestima gdje se rad obavlja u turnusima i nejednakomjernom smjenskom radu, u roku propisanom Zakonom o radu za savjetovanje s radničkim vijećem, počev s od 1. ožujka 2016. pa nadalje."

 

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

III./ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.“

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a pri čemu je potrebno navesti da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a).

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da tuženik sukladno odredbama Kolektivnog ugovora HŽ – P. p. d.o.o. od dana 31. listopada 2013. („Službeni vjesnik“ HŽ – P. p. d.o.o. broj 17/2013, I. Dodatka Kolektivnom ugovoru HŽ ‑ P. p. d.o.o. „Službeni vjesnik“ HŽ – P. p. d.o.o. broj 6/2014 i II. Dodatka Kolektivnom ugovoru HŽ – P. p. d.o.o. „Službeni vjesnik“ HŽ – P. p. d.o.o. broj 6/2015, dalje u tekstu: KU) za sve radnike tuženika, koji svoj rad obavljaju u smjenama, za svaki mjesec ponaosob, propiše vrijeme stanke za svako pojedino radno mjesto u unaprijed utvrđenom rasporedu smjene sukladno članku 198. stavku 5. KU te da tuženik provodi savjetovanja sa sindikatom prije donošenja odluke o mjesečnom rasporedu radnog vremena na pojedine dane u mjesecu za radnike zaposlene na radnim mjestima gdje se rad obavlja u turnusima i ne jednakomjernom smjenskom radu sukladno članku 186. stavku 3. KU-a.

 

Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio je:

 

-da je dana 31. listopada 2013. tuženik sa tužiteljem kao reprezentativnim sindikatom za kolektivno pregovaranje sklopio Kolektivi ugovor HŽ‑ P. p. d.o.o., s rokom važenja do 01. siječnja 2015., s time da je taj rok kasnijim dodatkom produžen do 31. prosinca 2016.,

-da iz nepravomoćnih odluka koje je tužitelj dostavio u spis, proizlazi da su radnici tuženika zatražili individualnu zaštitu svojih prava (kakvu tužitelj traži u ovom predmetu),

-da iz dopisa koordinatora povjerenika u funkciji radničkog vijeća od 7. svibnja 2015., kao i ostale dokumentacije koju je tužitelj dostavio, proizlazi da je tuženik tužitelju dostavio prijedlog nove organizacije rada strojnog osoblja koji uključuje i raspored rada i stanke, radi savjetovanja, a na koje je tužitelj iznio svoje primjedbe.

 

S obzirom na prethodna činjenična utvrđenja, sud prvog stupnja je smatrao, kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i to sve pozivom na odredbu članka 198. i 186. KU-a te odredbe članka 204. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje u tekstu: ZR).

 

Naime, odredbom članka 198. KU-a propisano u stavku 1.) da radnik ima pravo na odmor u tijeku dnevnog rada, stanku, u trajanju 30 minuta, stavkom 2. da stanka ne smije biti određena u prva dva sata nakon početka rada, niti u zadnjem satu prije završetka rada, stavkom 3.) da se stanka u toku smjene ne može prenositi izvan propisanog vremena niti koristiti u dijelovima, stavkom 4.) da radnici koji rade u smjenama imaju pravo na odmor tijekom rada u trajanju od 30 minuta za trajanje smjene do 8 sati slijedećih 30 minuta za smjenu preko 8-12 sati, te poslodavac ne može propisati korištenje dviju stanki zajedno, stavkom 5.) da je poslodavac dužan za radnika koji svoj rad obavlja u smjenama propisati vrijeme stanke za svako pojedino radno mjesto u unaprijed utvrđenom rasporedu smjena, stavkom 6.) da ako poslodavac ne omogući prekid rada radi korištenja stanke, vrijeme predviđeno za stanku ulazi u preraspodjelu radnog vremena, stavkom 7.) da strojnom osoblju kada tehnologija rada ne dopušta prekid rada pa iz tih razloga radnici ne mogu koristiti stanku tijekom rada, vrijeme odmora ulazi u mjesečni fond sati te stavkom 8.) da se vrijeme odmora tijekom rada smatra vremenom provedenim na radu.

 

Odredbom članka 186. stavka 3. KU-a propisano je da se mjesečni raspored radnog vremena na pojedine dane u mjesecu, početak i završetak radnog vremena, kao i trajanje i vrijeme odmora uređuje odlukom poslodavca u skladu sa specifičnostima poslovanja, uz savjetovanje sa sindikatom koji je sudjelovao u kolektivnom pregovaranju.

 

Nadalje, prema odredbi članka 204. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 94/14, dalje u tekstu: ZR) stranka kolektivnog ugovora može tužbom pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora.

 

Po ocjeni ovog suda, ova sudska zaštita, iz odredbe članka 204. ZR-a, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, primarno se odnosi na prava stranaka kolektivnog ugovora koja su regulirana obvezno-pravnim dijelom kolektivnog ugovora (odnos stranaka, trajanje ugovora, otkaz, obnova, izmjena, mirenje, tumačenje i sl.). Navedena odredba ne daje pravo strankama tj. sindikatu da tuži poslodavca za materijalna prava radnika. Kolektivni ugovor se obvezno i neposredno primjenjuje na radnike pa prava iz kolektivnog ugovora može sudskim putem individualno ostvarivati svaki radnik na kojeg se kolektivni ugovor primjenjuje.

 

Iz (nepravomoćnih) sudskih odluka koje je tužitelj dostavio tijekom postupka, proizlazi da su radnici tuženika i zatražili takvu individualnu zaštitu svojih prava (kakvu tužitelj-sindikat traži u ovom predmetu).

 

Po mišljenju ovog suda, tužitelj-sindikat ne može tražiti niti ostvariti sudsku zaštitu na način da sud nalaže poslodavcu da učini nešto što je propisano odredbama KU, odnosno da propiše stanku za pojedino radno mjesto ili da provede savjetovanje sa sindikatom u vezi rasporeda rada, već je sindikat, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, ovlašten poduzimati sindikalne akcije kao što je štrajk i sl. ili eventualno poduzeti drugačiju pravnu zaštitu.

 

Nadalje, tužitelj se, po ocjeni ovog suda, neosnovano poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj P-5/15 tvrdeći da upravo iz iste proizlazi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva u ovom premetu obzirom da je istom odlukom odlučeno o zahtjevu tuženika u ovom predmetu, o zabrani organiziranja i poduzimanja štrajka.

 

Ni ostalim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju ocjenu svih izvedenih dokaza, osim što daje svoje viđenje ocjene izvedenih dokaza, a koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio primjenjujući odredbu članka 8. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

Tužitelju i tuženiku nije obistinjen trošak žalbenog postupka u okolnostima iz odredbe članka 155. ZPP-a.

 

Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 16. studenog 2017.