Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revt 289/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revt 289/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G., vlasnika građevinskog obrta L. iz M., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. A. M., odvjetnik u M., protiv tuženika O. d.o.o. O., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-738/11-3 od 18. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-236/10-14 od 25. listopada 2010., u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

"I. Pl. nalog iz rješenja o ovrsi br. Ovrv-290/08 od 29. lipnja 2009. godine donesen po javnom bilježniku A. P. iz M. se ukida.

 

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od 35.202,43 kn, tužitelj se odbija.

 

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka od 960,00 kn u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Drugostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena je na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP). Zbog navedenog su u ovoj stvari ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP pa je ovaj sud  o reviziji tužitelja odlučivao kao o redovnoj reviziji, unatoč tome što je tužitelj u reviziji  naveo da je podnosi na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora  u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu uglavničenih zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje koje je tuženik izvršio za građevinske radove koje je tužitelj izvršio prema tuženiku kao naručiocu, i to prema situaciji br. 1. od 26. studenog 2007.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da stranke nisu sklopljenim ugovorom ugovorile ugovornu kamatu, a da je tuženik obvezu prema tužitelju, sukladno sklopljenom ugovoru, ispunio prije utuženja.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu jer je ocijenio da tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu  zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), radi zakašnjelog plaćanja, a ne isplatu ugovorne kamate kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, ali da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao da mu pripada upravo utuženi, uglavničeni iznos po osnovi zateznih kamata, odnosno da tužitelj nije dokazao da je obračun kamata pravilan.

 

Tužitelj je u reviziji postavio pravno pitanje je li drugostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP kada je odbio tužbeni zahtjev jer je tužitelj u tužbenom zahtjevu kojim traži plaćanje zakonskih zateznih kamata kao datum dospijeća obveze naveo raniji datum od onoga kada je obveza stvarno dospjela. Takvim navodima tužitelj zapravo ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP.

 

Tužitelj je tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu koje predstavljaju glavnicu u ovom predmetu. Prema utvrđenju drugostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao pravilnost obračuna kamata iz čega proizlazi da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva odnosno nije dokazao da mu tužitelj duguje upravo utuženi iznos zbog čega je odbio tužbeni zahtjev. U situaciji kada tužitelj nije potraživao kamate na način da su one označene određenim datumima nego je potraživao kamate kao glavno potraživanje u ukupnom iznosu čiju visinu tužitelj nije dokazao, sud je pravilno postupio odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo kada je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbijen tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 35.202,43 kuna.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i kojom je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 35.202,43 kuna. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Ovdje još treba dodati da se revident u reviziji pogrešno poziva na odluke ovoga suda broj Rev-1720/09, Rev-934/04 i Rev-2006/93, jer se u navedenim predmetima ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, budući da je u tim predmetima, vođenim radi naknade štete, ovaj sud odlučivao o isplati zatezne kamate na dosuđene iznose pravične novčane naknade, a ne o isplati uglavničene zatezne kamate po osnovi neispunjenja ugovorne obveze u ugovorenom roku za plaćanje.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu