- 1 -              Rev 2114/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2114/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. B. B., 2. Z. B., 3. J. B., 4. S. B., svi tuženici od 1. - 4. iz Z., i 5. tuženice L. B. iz B. - B., B., koje sve zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2947/12-3 od 24. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1168/11 od 24. kolovoza 2012., u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da ustup nasljednih dijelova tuženika ad 1, ad 2, ad 3 i ad 4, učinjen u ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Benkovcu pod posl. br, O-275/09, u korist njihove majke tuženice ad 5, gubi pravni učinak u odnosu na tužitelja i to u granicama potrebnim radi namirenja tražbine tužitelja iz ovršnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodi pod posl. br. Ovr-808/02 i to na ime nepodmirene zakonske zatezne kamate obračunate na iznos glavnice od 4. prosinca 2009. godine u iznosu od 131.684,09 kn, na ime cjelokupne glavnice u iznosu od 198.000,00 kn sa daljnjom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2009. godine, pa do naplate, što ukupno, kad se odbije iznos od 22.936,15 kn, iznosi 306.720,94 kn.

 

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da pravna radnja tuženika ad 1, ad 2, ad 3 i ad 4 gubi pravni učinak za potraživanje tužitelja iznad 306.720,94 kn do iznosa 329.684,09 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Z-4068/2010 u zk. ul. 10518 k.o. Z., te rješenjem Općinskog suda u Benkovcu pod posl. br. Z-600/2010 u zk. ul. 214, 238, 296, 344, 362, 406, 524, 555, 560, 573, 633 k.o. K., te temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu pod posl. br. O-275/09 od 20. ožujka 2010. godine, uz istovremeni upis prava suvlasništva na ime tuženika ad 1, tuženika ad 2, tuženika ad 3, tuženika ad 4 i tuženika ad 5, za 1/5 dijela svaki.“

 

IV. Svaka stranka snosi vlastiti parnični trošak.“

 

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„I. Odbijaju se žalbe tužitelja A. B. i tuženika pod 1) B. B., 2) Z. B., 3) J. B., 4) S. B. i 5) L. B. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1168/11 od 24. kolovoza 2012. godine u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška na ime sastava odgovora na žalbu.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su podnijeli tuženici, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presude suda prvog i drugog stupnja na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te tuženicima dosudi parnične troškove.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U revizijskoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja kojim pobija dužnikove pravne radnje i to ustup nasljednih dijelova tuženika od 1. do 4., učinjen u ostavinskom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Benkovcu pod poslovnim brojem O-275/09, u korist njihove majke, tuženice pod 5., a radi namirenja tužiteljevog novčanog potraživanja prema tuženima od 1.-4. utvrđenog pravomoćnom i ovršnom presudom u iznosu od 329.684,09 kn.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je kako tužitelj prema tuženicima od 1. do 4. ima dospjelo potraživanje koje je u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-808/02 samo djelomično namireno i to za iznos od 22.936,15 kn, da su ustupom svog nasljednog dijela tuženici pod 5. u ostavinskom postupku koji se vodio pred Općinskom sudu u Benkovcu pod brojem O-275/09, nanijeli štetu tužitelju, da se radilo o besplatnoj pravnoj radnji, što znači da postoji neoboriva presumpcija da su tuženici znali da poduzetim raspolaganjem nanose štetu vjerovniku, sudovi nižeg stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev pozivom na odredbu iz čl. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revident sadržajno iznosi činjenične prigovore koji se odnose na tvrdnju da je tražbina tužitelja djelomično namirena, te da se uredno naplaćuje, zbog čega 1.-4. tuženici nisu bili insolventni, a koja činjenica nije utvrđena pred sudovima nižeg stupnja.

 

U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revidentovi navodi u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Zbog navedenog, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.