- 1 -              II Kž 419/2017.-4.

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 419/2017.-4.

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. V., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. listopada 2017. broj Ov Kov-24/2017-9, o određivanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog S. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. V., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), određen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke određeno da će istražni zatvor protiv okrivljenika početi teći istekom kazne zatvora iz presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-59/16-3.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. V. po braniteljici, odvjetnici M. N.-G., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, okrivljeni S. V. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da zbog proteka vremena od počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela, a u međuvremenu se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, protiv njega nije bilo potrebno određivati istražni zatvor jer bi izlaskom na slobodu pokazao da je promijenio svoj odnos prema počinjenju kaznenih djela. To obrazlaže time da se na izdržavanju kazne samoinicijativno uključio u rad psihološke grupe za pomoć i sprečavanje daljnjeg neprihvatljivog postupanja te je iskazao iskreno žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela koje mu se inkriminira.

 

Međutim, protivno tim žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud cijenio da realna i konkretna opasnost da će okrivljeni S. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, u prvom redu proizlazi iz njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, prema podacima iz spisa (izvadak iz kaznene evidencije za optuženika, list 71. spisa) proizlazi da je okrivljenik već suđen za kazneno djelo silovanja, kao i za dva kaznena djela pokušaja silovanja, dakle za istovrsna kaznena djela, za koja mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju deset godina, koja presuda je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2011. broj Kž-998/10-4, te je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina.

 

Nakon što je, tada osuđeni S. V., rješenjem Povjerenstva za uvjetni otpust 25. srpnja 2014. uvjetno otpušten s izdržavanja kazne zatvora, on je u roku od samo dva mjeseca počinio novih sedam kaznenih djela protiv spolne slobode i to kaznenih djela bludnih radnji, a zbog kojih je proglašen krivim te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci. Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 6. srpnja 2016. broj Kv I-59/16-3, u postupku neprave obnove postupka, okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina i devet mjeseci, u koju kaznu su uključene kazne po presudama Županijskog suda u Varaždinu od 20. srpnja 2010. broj K-2/10 preinačene u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2011. broj I Kž-998/10-4 i Općinskog suda u Varaždinu od 12. prosinca 2014. broj Kzm-51/14, time da mu je ta kazna istekla 27. listopada 2017.

 

Dakle, imajući na umu da je okrivljeni S. V. višestruko osuđivana osoba za kaznena djela protiv spolne slobode, pri čemu je niz kaznenih djela počinio i nakon što je bio na izdržavanju kazne zatvora te potom pušten na uvjetni otpust, pokazuje da očito niti činjenica lišenja slobode u periodu od gotovo pet godina i uključivanje u rad psihološke grupe, a na što u žalbi upire, na njega nije u dovoljnoj mjeri utjecala da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Stoga je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da on nema priliku da puštanjem na slobodu, u fazi prilagodbe, sam dokaže da je promijenio svoj odnos prema počinjenju kaznenih djela, budući da je takvu priliku imao puštanjem na uvjetni otpust, a nakon čega je počinio i to sedam novih kaznenih djela, u samo dva mjeseca, pri čemu su sva kaznena djela bila protiv spolne slobode.

 

Stoga, uzimajući u obzir način počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela u ovom kaznenom postupku, te dovodeći to u vezu s njegovim postupanjem nakon što je bio pravomoćno osuđen i na izdržavanju kazne te pušten na uvjetni otpust, bez obzira na dulje vrijeme prikupljanja dokaza za kazneno djelo za koje je sada osnovano sumnjiv, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će okrivljeni S. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Stoga je primjena mjere istražnog zatvora u odnosu na ovog okrivljenika nužna, te se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom neke od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.