- 1 -              II Kž 426/2017-4

Broj: II Kž 426/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2017. broj Kov-Iz-37/17 (Kov-89/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog A. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. S. i okrivljenog A. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. S. i okrivljenog A. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je okrivljenom D. S. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. kolovoza 2017. pa nadalje, a okrivljenom A. H. vrijeme lišenja slobode od 19. kolovoza 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. H. po branitelju, odvjetniku D. R., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine „kako bi opt. započeo izdržavati kaznu zatvora“.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije obrazložio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega jer bi se svrha istražnog zatvora postigla upućivanjem okrivljenika na izdržavanje kazne zatvora, a prvostupanjski sud je u obrazloženju koristio „stereotipne formulacije“, što je protivno praksi Europskog suda za ljudska prava i praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske, čime u biti upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu te mjere protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud valjano i dostatno obrazložio i zašto smatra da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora, dajući razloge zbog kojih nije prihvatljivo istražnozatvorsku mjeru zamijeniti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Prema tome, a kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., to nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, prvostupanjski je sud zaključak o postojanju okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenog A. H. pravilno utemeljio, u prvom redu, na njegovoj dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti. Okrivljenik je, prema izvatku iz kaznene evidencije, od 2004. pa nadalje u šesnaest navrata osuđen, i to u jednom navratu zbog kaznenog djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti, ali i većinom zbog kaznenih djela teških krađa, oduzimanja tuđe pokretne stvari, krađa, dakle zbog kaznenih djela kojima je zaštitni objekt imovina. To ukazuje da sve prijašnje osude nisu utjecale na okrivljenika na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već je, naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo razbojništva.

Kraj takvog stanja stvari, neosnovano žalitelj ističe da bi se upućivanjem okrivljenika na izdržavanje kazne zatvora otklonila iteracijska opasnost na njegovoj strani. Žalitelj, naime, osim brojnosti kaznenih djela za koja je okrivljenik do sada pravomoćno osuđen, ispušta iz vida da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je (7. prosinca 2016.) počinio kazneno djelo razbojništva, za koje je u tijeku ovaj postupak, ubrzo nakon pravomoćnosti (23. kolovoza 2016.) presude Općinskog suda u Rijeci od 8. srpnja 2016. broj K-675/15 kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci i koju bi prema pravomoćnom rješenju suca izvršenja od 14. travnja 2017. broj Ik I-1268/16 (Ik I-1405/16, Ik I-349/17) trebao izdržavati. S obzirom na postojanje razborite i konkretno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, činjenica da mu predstoji izdržavanje kazne zatvora u drugom kaznenom predmetu nije od odlučnog značaja.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja realne i neposredne opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih utvrđenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima okrivljenika kojima se opširno osvrće na pojedine presude Europskog suda za ljudska prava, odnosno Ustavnog suda Republike Hrvatske, uz upiranje na presumpciju nedužnosti te činjenicu da se protiv okrivljenika ne vodi drugi kazneni postupak, nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. studenog 2017.

Zapisničarka:              Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.              Damir Kos, v.r.