- 1 -              Revr 1716/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1716/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz Sv. I. Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-589/2016-2 od 6. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2437/15-23 od 21. srpnja 2016., u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., ..., da tužiteljici M. Š. iz Sv. I. Z., ..., OIB: ..., isplati iznos od 15.450,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

 

- 1.950,00 kuna od 16.08.2013. do isplate,

- 900,00 kuna od 16.09.2013. do isplate,

- 1.650,00 kuna od 16.10.2013. do isplate,

- 600,00 kuna od 16.11.2013. do isplate,

- 1.500,00 kuna od 16.12.2013. do isplate,

- 1.050,00 kuna od 16.01.2014. do isplate,

- 1.650,00 kuna od 16.02.2014. do isplate,

- 900,00 kuna od 16.03.2014. do isplate,

- 1.500,00 kuna od 16.04.2014. do isplate,

- 2.250,00 kuna od 16.05.2014. do isplate,

- 1.500,00 kuna od 16.06.2014. do isplate pa na sve navedene iznose do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova."

 

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu kao i u odluci o troškovima postupka (točka I. izreke), a tuženici nije dosuđen trošak sastava žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili, podredno, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženice iznesene u reviziji i  predložila reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tuženice nije dopuštena.

 

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice, kao policijske službenice (voditeljice smjene) na Međunarodnom željezničkom graničnom prijelazu S. M.-D., za isplatu terenskog dodatka radi upućivanja na rad na međunarodni željeznički granični prijelaz D. u Republici Sloveniji za razdoblje od1. srpnja 2013. do 16. svibnja 2014. u ukupnom iznosu od 15.450,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

 

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13 – dalje: KU) i čl. 120. st. 6. KU te tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: Zajednička komisija) od 22. svibnja 2014. jer se tuženica obvezala pridržavati tumačenja Zajedničke komisije.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na postavljeno pravno pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

U predmetnoj reviziji tuženica je postavila pravno pitanje: "Ukoliko rad na graničnom prijelazu S. M.-D. funkcionalno predstavlja dio Policijske uprave zagrebačke jer je tako ugovoreno između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Slovenije može li se takav rad smatrati radom na terenu ili ne?"

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja revidentica se pozvala na odluku Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-1212/09-2 od 21. siječnja 2010.

 

Odlučujući o dopuštenosti tuženičine izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske presude ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP jer o odgovoru na pravno pitanje koje je revidentica postavila u izvanrednoj reviziji ne ovisi odluka o sporu.

 

Naime, nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili uz obrazloženje:

 

- da „članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13 - dalje KU) propisuje da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, bez obzira na to koliko je dana radio (stavak 1.)“ te da se „pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (stavak 2.)“,

 

- da „članak 120. KU određuje da Zajednička komisija daje tumačenje odredaba i prati primjenu KU, te je u stavku 6. ovog članka propisana obveza ugovornih stranaka da se pridržavaju danog tumačenja“,

 

- da „je Zajednička komisija 20. svibnja 2014. dala tumačenje prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza D. u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja“,

 

dok se postavljenim pitanjem problematizira nešto drugo, što ničemu nije u vezi s navedenim tumačenjem Zajedničke komisije, na kojemu je temeljena osporena presuda): ima li tužiteljica pravo na terenski dodatak ako granični prijelaz funkcionalno predstavlja dio policijske uprave.

 

Budući da su nižestupanjske presude utemeljene na shvaćanju da tužiteljica ima pravo na terenski dodatak zbog drugih razloga, a ne zbog razloga zbog kojeg je revidentica podnijela izvarnednu reviziju i postavila pravno pitanje u njoj vijeće je ocijenilo da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.