- 1 -              Rev 892/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 892/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz L., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. M. iz K., zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u B., radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1929/10 od 21. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-526/04 od 28. siječnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija i dopuna revizije tužitelja odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da je ugovor o prodaji nekretnine, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Korčuli u zk. ul. 796 k.o. K. na čest. zgr. 185/1 i 185/2 što u naravi predstavlja kuću, od 05.04.1995. sklopljen između A. H. iz L. i tuženika A. M. iz K. ništav.

 

              2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama pod 1. izvršena na temelju navedenog ugovora o prodaji, pravno nevaljana.

 

              3. Nalaže se brisanje zk. stanja nastalog na osnovi ugovora o prodaji nekretnine od 05.04.1995. i uspostave zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul. 796 k.o. K. kakvo je bilo prije z.k. provedbe označenog ugovora o prodaji nekretnine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama za korist tuženika A. M. uz istodobni upis tih nekretnina u vlasništvo tužitelja A. H. iz L.

 

4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana predati tužitelju nekretninu navedenu pod 1. u posjed, a tužitelj će istodobno vratiti tuženiku primljeni iznos kupovine od 10.000.- EUR-a."

 

              II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.600,00 kn, u roku od 15 dana.«

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju i dopunu revizije podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

 

              Odgovor na reviziju i dopunu revizije nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ista sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u međusobnom proturječju. Revident ni ne navodi u čemu bi se konkretno sastojala navedena bitna povreda.

 

Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavim ugovora o prodaji nekretnine upisane u z.k. Općinskog suda u Korčuli i to u z.k.ul. 796 k.o. K., na čestici zgr. 185/1 i 185/2, koji je sklopljen između tužitelja i tuženika; na utvrđenje da je uknjižba prava vlasništva na temelju navedenog ugovora pravno nevaljana; uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te predaju nekretnine tužitelju uz obvezu  tužitelja da tuženiku vrati primljeni iznos kupovnine od 10.000,00 EUR.

 

Sudovi prvog i drugog stupnja odbili su tužbeni zahtjev budući su utvrdili da ne postoje pretpostavke iz odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 -  dalje: ZOO), koje bi imale za posljedicu ništavost ugovora.

 

Pritom su se pozvali na odredbu čl. 72. ZOO, kojom je propisano da kada je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad istu potpišu sve ugovorne strane.

 

Prema odredbi čl. 73. ZOO određeno je da se ugovor za čije sklapanje se zahtjeva pisana forma, smatra pravovaljanim ako nije zaključen u toj formi, ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako je iz cilja zbog kojeg je forma propisana očito da ne proizlazi što drugo.

 

U konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da iako tuženik nije potpisao ugovor o kupoprodaji; da je isti tužitelju isplatio većinu kupoprodajne cijene i predao mu u nesmetan posjed nekretnine koje tuženik nesmetano posjeduje, te da je na temelju toga ugovor izvršen u pretežnom dijelu, pa su se ispunili uvjeti iz čl. 73. ZOO.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

              Prema stavku 2. istog članka, u slučaju iz st. 1. ovog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

              S obzirom da ovaj revizijski sud u pogledu primjene materijalnog prava u potpunosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, umjesto nepotrebnog ponavljanja, isti se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP pozvao na razloga drugostupanjske presude, te će se na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP drugostupanjska presuda objaviti na internetskim stranicama.

 

              Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je reviziju i dopunu revizije tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.