- 1 -              II Kž 418/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 418/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. H., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog T. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 27. listopada 2017. broj OV Kovm-9/17-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba okrivljenog T. H. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. H., zbog tri kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. H. po branitelju, odvjetniku D. Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu okrivljenik kada, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, tvrdi da ne postoje osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje bi upućivale na opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti istovrsno kazneno djelo ili dovršiti pokušano.

 

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice dao jasne i valjane, iako šture, ipak dostatne razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu te mjere protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, okrivljeni T. H. se podignutom optužnicom tereti da je inkriminiranog dana, nakon verbalnog sukoba s grupom mlađih osoba u kojoj su se nalazili maloljetni L. B. i maloljetni Ž. V. te D. H., u cilju da usmrti bilo koju osobu iz grupe, otišao do svog stana, uzeo nož duljine oštrice 19 cm te se vratio na mjesto događaja, gdje je maloljetnog L. B. snažno uboo u predjelu lijevog prsišta D. H. u desno prsište, a maloljetnog Ž. V. u desnu polovicu trbuha, nanijevši maloljetnom L. B. ubodnu ranu lijevog prsišta što je rezultiralo hematopneumotoraksom s ispunjenjem prsne šupljine zrakom i krvlju, pri čemu je zahvaćena grudna arterija te gornji prednji dio režnja plućnog krila, D. H. ubodnu ranu desnog prsišta s posljedičnim prodorom zraka u prsište, a maloljetnom Ž. V. ubodnu radnu desne polovice trbuha, pri čemu je zahvaćen II. i III. segment jetre s krvarenjem u trbušnu šupljinu. Sve povrede oštećenika kvalificirane su teškima i po život opasnima, a život im je spašen brzom liječničkom intervencijom.

 

Uz navedeni način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, a koji upućuje na agresivnost i upornost te visok stupanj kriminalne volje u okrivljenikovom protupravnom postupanju, kako se pravilno navodi u pobijanom rješenju, prvostupanjski sud je također osnovano uzeo u obzir i karakteristike okrivljenikove ličnosti, odnosno rezultate psihijatrijskog vještačenja okrivljenika provedenog po liječnicima vještacima doc. dr. sc. N. B. i prof. psihologu R. K.. Naime, u nalazu i mišljenju vještaka navodi se da je okrivljenik osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja kod kojeg su dijagnosticirani disocijalan poremećaj ličnosti i ovisnost o alkoholu. Vještak je ujedno naveo da su testovi okrivljenikove ličnosti pokazali narcisoidnost, latentnu agresivnost, niži prag tolerancije frustracije, impulzivnost, slabiju sposobnost socijalnog prilagođavanja, sklonost kršenju društvenih normi, projektivnost, nepovjerljivost, rigidnost, poteškoće u socijalnom funkcioniranju i na afektivnom planu, situacijski uvjetovanu anksioznost te smanjenu kritičnost. Vještak smatra da je okrivljenikov odnos prema alkoholu problematičan, a njegova ovisnost o alkoholu determinirala je okrivljenikovo agresivno ponašanje zbog čega postoji rizik u smjeru počinjenja novih kaznenih djela pa se zbog redukcije opasnosti za okolinu preporučuje izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da je u pobijanom rješenju pogrešno citiran nalaz i mišljenje vještaka, upirući time da je u pobijanom rješenju pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, iako je točno da je u vještačenju navedeno da „ovisnost o alkoholu predstavlja rizični faktor u pravcu počinjenja mogućeg novog agresivnog rizičnog ponašanja“, žalitelj zanemaruje dio sadržaja nalaza i mišljenja vještaka, koji se u pobijanom rješenju citira, a iz kojeg proizlazi (i) rizik od počinjenja novih kaznenih djela.

 

Vodeći, dakle, računa o pravilno utvrđenim svim okolnostima koje u svojoj ukupnosti, značaju i količini upućuju na iteracijsku opasnost na strani okrivljenika, a uzimajući u obzir i činjenicu da je okrivljenik, prema izvatku iz kaznene evidencije, od 1985. pa nadalje, u čak 29 navrata osuđen zbog širokog kataloga kaznenih djela, a među ostalim i razbojništva, dakle kaznenog djela s obilježjem nasilja, očito je da sve prijašnje osude nisu utjecale na okrivljenika na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već je, naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio tri (teža) kaznena djela ubojstva u pokušaju.

 

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji za sada ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nisu utvrđeni niti propusti iz odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. zbog kojih se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

Zapisničarka:                            Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.                            Damir Kos, v.r.