- 1 -              Rev 2697/13-2

Broj: Rev 2697/13-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „J. banka“ d.d. Š., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i partneri sa sjedištem u Š., protiv tuženika J. B. pok. N. iz V., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 166/2012-2 od 23. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 2824/09 od 13. listopada 2011., u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 166/2012-2 od 23. rujna 2013. i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 2824/09 od 13. listopada 2011. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja kako glasi: Utvrđuje se da je tužitelj temeljem ugovora o ustupanju nekretnina umjesto isplate, broj Ov – 2873/05 od 19. travnja 2005. stekao pravo vlasništva nekretnine kat. oznake čest. zem. 2907/2 z.u. 1861 k.o. V. (izreka pod t. 1. prvostupanjske presude). 2. Pogrešna je i ništava uknjižba prava vlasništva vrhu čest. zem. 2907/2 z.u. 1861 k.o. V. na imenu B. J. pok. N., pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ovog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz izbris dosadašnje uknjižbe, sve u roku od 15. dana i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika (izreka pod t. 2. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 31.537,50 kuna. (izreka pod t. 3. prvostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbi čl. 382. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je temeljem Ugovora o ustupanju nekretnina umjesto isplate, broj Ov – 2873/05 od 19. travnja 2005. stekao pravo vlasništva nekretnine kat. oznake čest. zem. 2907/2 z.u. 1861 k.o. V., te zahtjev na provedbu upisa prava vlasništva temeljem istog pravnog posla u zemljišnim knjigama.

Obzirom ne revizijski prigovor tuženika da postoji subjektivna i objektivna istovjetnost ovog spora s parnicom koja se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem P – 2854/05 po tužbi „V.“ d.d. V. protiv tuženika J. B. i P. S., valja reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP-a zbog ove bitne povrede (ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica - iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a.) protiv drugostupanjske presude ne može podnijeti revizija.

U konkretnom slučaju tužitelj se poziva na Ugovor o ustupanju nekretnina umjesto isplate (broj Ov – 2873/05 od 19. travnja 2005.) kojim je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova došlo do zamjene ispunjenja (ugovor između vjerovnika i dužnika na temelju kojeg dužnik daje, a vjerovnik prima nešto drugo umjesto onoga što mu dužnik duguje) u smislu odredbe čl 308. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11). Suprotno revizijskim navodima tuženika, a kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, i u okolnostima da je predmet ovog ugovora bila nekretnina u vlasništvu treće osobe (tuđa stvar), ta okolnost ne bi za posljedicu imala ništetnost ovog pravnog posla u smislu odredbi čl. 103. – 110. ZOO-a.

Međutim, glede prigovora tuženika koji se odnose na stjecanje prava vlasništva na nekretnini temeljem pravnog posla (čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP), valja reći da se shodno navedenoj odredbi ZVDSP-a, vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Dakle, da bi se na temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasništva na stjecatelja, potreban je upis stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu (način /modus/ stjecanja), a za to je potrebno da isprava u koju je oblikovan pravni posao ima onakav sadržaj i oblik kakav se po pravilima zemljišnoknjižnog prava traži da bi sud na temelju nje mogao dopustiti provedbu upisa – tabularna isprava (čl. 120. st. 2. ZVDSP-a). Shodno odredbi čl. 120. st. 1. ZVDSP-a, te odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK) uknjižba je upis kojim se pravo vlasništva nad nekretninom stječe bez posebnog naknadnog opravdanja.

Kako je prethodno navedeno, u konkretnom slučaju tužitelj se poziva na Ugovor o ustupanju nekretnine umjesto isplate sklopljen s „V.“ d.d. V. 19. travnja 2005. kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom. Kako je riječ o pravnom poslu tužitelj je pravo vlasništva, u smislu citirane odredbe čl. odredbi čl. 119. st. 1. ZVDSP-a, mogao steći tek zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi. Zbog pogrešne primjene prethodno citiranih odredbi ZVDSP-a, nižestupanjski sudovi su prihvatili kao osnovan, kako zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom (dakle, da je pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom od strane tužitelja temeljem navedenog pravnog posla već stečeno), tako i zahtjev kojim se zbog „pogrešne i ništave“ uknjižbe tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine ovlašćuje tužitelj zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime (dakle, iz kojeg dijela prihvaćenog tužbenog zahtjeva proizlazi da temeljem pravnog posla na kojeg se poziva tužitelj nije proveden zakonom predviđeni upis stjecateljeva vlasništva nad predmetnom nekretninom u zemljišnoj knjizi). Zbog navedene proturječnosti nižestupanjskih odluka nije jasno je li s trenutkom zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari temeljem pravnog posla na kojeg se poziva tužitelj proveden zakonom predviđeni upis stjecateljeva vlasništva nad predmetnom nekretninom u zemljišnoj knjizi ili nije. Tako, ako nije proveden zakonom predviđeni upis stjecateljeva vlasništva nad predmetnom nekretninom u zemljišnoj knjizi, ne bi proizlazio osnovanim postavljeni i nižestupanjskim presudama prihvaćeni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom (t. 1. izreke prvostupanjske presude), a ako je upis proveden ne bi proizlazio osnovanim postavljeni i prihvaćeni tužbeni zahtjev kojim se ovlašćuje tužitelj zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime (t. 2. izreke prvostupanjske presude).

Zbog pogrešnog pravnog stajališta u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba ostale su nepotpuno utvrđene činjenice u smislu naprijed izloženog stajališta ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke.

Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 15. studenoga 2017.