- 1 -              Revr 474/13-2

                                                          

 

 

 

 

 

Broj: Revr 474/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. V. iz B., zastupanog po punomoćnici T. D., odvjetnici iz S., protiv tuženika I. J. iz S., zastupanog po punomoćniku K. T., odvjetniku iz S., uz sudjelovanje umješača B. o. d.d. Z. na strani tuženika, zastupanog po punomoćniku Ž. E., odvjetniku iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1581/2012-2 od 7. veljače 2013. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj P-899/10-38 od 25. travnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku I. J. iz S., da tužitelju L. V. iz B., zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 49.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje počev od dana podnošenja tužbe tj. od 03. prosinca 2010. godine pa do isplate, i na ime imovinske štete iznos od 7.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje počev od 25. travnja 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

odbija se kao neosnovan.

 

II Tužitelj je dužan tuženiku I. J. naknaditi troškove postupka u iznosu od 10.885,00 kn, a umješaču B. o. d.d. Z. iznos od 2.500,00 kn, sve u roku od 15 dana."

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              "Žalba tužitelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se preinačuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slatini broj P-899/10-38 od 25. travnja 2012. godine i sudi:

 

              "Nalaže se tuženiku I. J. iz S., da tužitelju L. V. iz B., zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 16.820,00 kuna (slovima: šestanesttisućaosamstodvadesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje počev od dana podnošenja tužbe  - 3. prosinca 2010. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, a po stopi od 12 % godišnje od 1. srpnja 2011. godine do isplate, a na ime naknade imovinske štete isplatiti iznos od 2.525,00  kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje od 25. travnja 2012. godine do isplate sve u roku od 15 dana.

 

              Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,63 kune, u roku od 15 dana.

             

              Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 32.830,00 kuna, kao i zahtjev za isplatu imovinske štete u iznosu od 5.075,00 kuna, sve sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate preko dosuđene kamatne stope.

 

              Odbija se zahtjev B. o. d.d. Z. za naknadu troškova postupka."

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 16.820,00 kuna reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu parničnog troška.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet pobijanog dijela spora je zahtjev tužitelja na isplatu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio prilikom sječe drveta u šumi 10. veljače 2006.

 

              U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

              - da je tužitelj dana 10. veljače 2006. prilikom obavljanja poslova sječe stabala stradao na način da je na njega palo drvo koje je sjekao;

- da je bio osposobljen za rad na siguran način; da je isti trebao oboriti stablo jele niz kosinu, iako se u pravilu stabla obaraju uz kosinu ili prema slojnici, no izuzetno može se i niz kosinu kao što je to bio konkretan slučaj uz veće mjere opreza i eventualno postavljanja klinova;

- da je tužitelj imao propust kod obaranja koji se sastoji se u tome da je zasjekao deblo u omjeru 30 cm umjesto 17 cm te da nije izvršio horizontalni rez ravni rez, već je isti bio ukošen i iz tog razloga je stablo palo na stranu tužitelja i prignječilo mu nogu;

- da nije bila stavljena prijelomnica koja usmjeravala kretanje i smjer pada stabla.

 

              Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj u cijelosti pridonio nastanku štete jer se radilo o iskusnom šumskom radniku i da isti nije obavljao posao prema pravilima struke iako je bio obučen za rad na siguran način.

 

              S obzirom da je prvostupanjski sud ocijenio da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika koju tuženik nije mogao predvidjeti isti je na temelju odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete.

 

              Sud drugog stupnja je ocijenio da je radnik u konkretnom slučaju radio u izuzetno lošim uvjetima za obavljanje radova sječe, budući se rad obavljao na velikoj strmini, po snijegu i na klizavom terenu, da se smjer obaranja mogao odrediti jedino uz padinu, a ne kako je to pravilo uz kosinu ili prema slojnici; da se radilo o velikoj gustoći sastojne.

 

              Cijeneći sve naprijed navedene okolnosti, drugostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju odgovornost tuženika ne može potpuno isključiti jer je on mogao predvidjeti ovakvo postupanje radnika koji radi u otežanim uvjetima, te poduzeti dodatne  sigurnosne mjere, jer je očito odluka da se vrši obaranje stabala nije bila tužiteljeva, već je tuženik kao poslodavac odlučio da će se posao obaviti u okolnostima koje su bile otežane za obavljanje rada.

 

              S obzirom na to, sud drugog stupnja je ocijenio da u konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost u opsegu od 50% na strani tužitelja i 50% na strani tuženika.

 

              Ovaj revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude u pogledu primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Prema stavku 2. istog članka, u slučaju iz st. 1. ovog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

Revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude u pogledu primjene materijalnog prava sadržane u odredbi čl. 1067. ZOO, te odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO.

 

Umjesto ponavljanja navedenih razloga, revizijski sud je odlučio da se pozove na razloge drugostupanjske presude, te da se navedena presuda objavi na internetskim stranicama.

 

Slijedom navedenog, kako se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.