- 1 -              Rev 592/12-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 592/12-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. P. iz P., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. S. i T. K., odvjetnicima iz P., protiv tuženika C. o. d.d. Filijala P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1512/09-2 od 16. svibnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1253/06-33 od 19. veljače 2009., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa naknade na ime izgubljene zarade od 141.458,41 kn sa zateznim kamatama navedenim u izreci prvostupanjske presude. Naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 785,00 kn. Presudom suda drugo stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev podredno istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade štete isplati izgubljenu zaradu u iznosu od 141.458,41 kn.

 

              U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

 

              - da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći dana 23. rujna 2000. za koju je odgovoran osiguranik tuženika;

 

              - da je tužiteljica nakon nesreće i dalje bila zaposlena te se nalazila na bolovanju;

 

              - da je odlukom o otkazu ugovora o radu od strane njezinog poslodavca P. l. d.d. P. 27. studenoga 2003. otkazan ugovor o radu na radnom mjestu operatera i to iz poslovno organizacijskih razloga;

 

              - da tužiteljica nije pobijala dopuštenost otkaza;

 

              - da je radni odnos prestao istekom otkaznog roka od šest mjeseci te da joj je isplaćena otpremnina u iznosu od 120.000,00 kn.

 

              Sudovi prvog i drugog stupnja odbili su tužbeni zahtjev navodeći da nisu ostvareni uvjeti iz odredbe čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 195. ZOO osoba koja je odgovorna za nanošenje tjelesne povrede ili narušenje zdravlja dužna je naknaditi troškove liječenja, druge potrebne troškove u vezi s tim a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Prema st. 2. istog članka propisano je ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi na zaradi ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjenje, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu štete.

 

              S obzirom da je tužiteljici radni odnos prestao na temelju otkaza ugovora o radu iz razloga koji nisu vezani uz posljedicu povrjeđivanja ne postoji pravna osnova za dosuđivanje naknade štete zbog izgubljene zarade niti rente zbog izgubljene zarade.

 

              U konkretnom slučaju tuženik bi odgovarao tužiteljici za naknadu štete u vidu izgubljene zarade ili rente pod pretpostavkom da je radni odnos prestao uslijed profesionalne nesposobnosti za rad.

 

              Međutim tužiteljici je prestao radni odnos na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu čiju pravilnost i zakonitost tužiteljica nije pobijala. Stoga nema pravne osnove za dosuđenje naknade štete zbog izgubljene zarade (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-590/11-2 od 13. srpnja 2011.). Slijedom navedenog nisu odlučni razlozi presude vezani uz otpremninu koju je tužiteljica ostvarila zbog prestanka ugovora o radu.

 

              S obzirom da se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava a niti su se ostvarili razlozi na koji sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.