- 1 -              Revr 874/17-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 874/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medačića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz I., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u V., protiv tuženika V. d.d. za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda, V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-550/17-3 od 14. srpnja 2017., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-397/2016-6 od 7. veljače 2017. te preinačeno rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-397/2016-6 od 7. veljače 2017., u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 60.077,70 kn sa zateznom kamatom, te je ujedno naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični troška u iznosu od 14.837,00 kn, a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 14.375,00 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 60.077,70 kn sa zateznom kamatom.

 

Rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja kao osnovana u dijelu protiv odluke o trošku sadržane u prvostupanjskoj presudi kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.837,00 kn, a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, te je prvostupanjska odluka o trošku preinačena i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 3. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja o troškovima postupka reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. i čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da reviziju podnosi zbog postupovnopravnih odnosno materijalnopravnih pitanja, pri čemu se u prilog važnosti postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident poziva na nekoliko odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da se naloži plaćanje parničnog troška tuženiku kao i trošak sastava revizije, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsku odluku o trošku i predmet vratiti na ponovno postupanje.

 

Odgovori na podnesene revizije nisu podneseni.

 

Revizija tužitelja i revizija tuženika nisu dopuštene.

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema stavku 1. istog članka (redovna revizija), ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U tom smislu tužitelj u reviziji navodi kao pravna pitanja slijedeća:

 

"1.) Da li Vrhovni sud RH može svojim rješenjem mijenjati odredbu članka 385.a ZPP-a kojim je određeno iz kojih razloga se revizija može podnijeti, odnosno samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni jer je iz presude vidljivo da je Vrhovni sud RH u svom rješenju ukazao „zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

2.) Da li sud može mijenjati osobu poslodavca (pasivnu legitimaciju) utvrđenog pravomoćnom presudom u drugom postupku, obzirom da je tuženik kao poslodavac oglašen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P-2793/03 od 21. veljače 2005.godine.

 

3.) Da li sud može raspravljati i donijeti presudu kojom se „tužbeni zahtjev odbija“ ako je tužitelju u cijelosti isplaćena tražbina.

 

4.) Da li sud u slučajevima postojanja lex specialis može nalagati primjenu lex generalis, odnosno dati prioritet Zakonu o općim odredbama (ZOO) u odnosu na posebni Zakon koji regulira odnos tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca (ZR)."

 

Nadalje, tužitelj navodi da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo stajalište, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Pritom se poziva na odluku ovog suda Revr 1112/10 od 15. veljače 2012. kojom je odbačena revizija tuženika V. d.d. izjavljena protiv presude Županijskog suda u Vukovaru Gž-2001/10 od 12. ožujka 2010. kojom je odbijena žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-43/08 od 1. srpnja 2009.

 

Međutim, prema shvaćanju ovoga suda pitanje pod 1.) kako ga navodi tužitelj ("Da li Vrhovni sud RH može svojim rješenjem mijenjati odredbu članka 385.a ZPP-a kojim je određeno iz kojih razloga se revizija može podnijeti, odnosno samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni jer je iz presude vidljivo da je Vrhovni sud RH u svom rješenju ukazao „zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno") nije određeno i jasno naznačeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

U ovom predmetu tužbeni zahtjev je odbijen jer su nižestupanjski sudovi ocijenili istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika V. d.d. osnovanim. Naime, tuženik nije bio poslodavac tužitelja, već je to bila treća osoba, a tuženik se obvezao podmiriti tražbine tužitelja samo pod uvjetom da se sklopi ugovor o radu, koji uvjet nije bio udovoljen jer tužitelj nije prihvatio sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme. Stoga, o odgovoru na pitanje pod 2.) ne ovisi odluka u ovom sporu.

 

U odnosu na pitanje pod 3.) treba reći da se uopće ne radi o određeno naznačenom pravnom pitanju koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Niti pitanje pod 4.) nije određeno navedeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Iz sadržaja pitanja zapravo proizlazi da tužitelj njime ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava što nije razlog za dopuštenost revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom izloženog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koju je podnio tužitelj. Stoga je neodlučno pozivanje tužitelja na shvaćanje ovog suda u odluci Rev 1112/10 od 15. veljače 2012. koju tužitelj navodi u reviziji.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2., 3. i 4. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

Prije svega treba reći da revizija protiv odluke o troškovima nije dopuštena, neovisno o tome je li pobijana odluka donesena na temelju čl. 373.a ZPP, a kako to tvrdi tuženik.

 

Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.