- 1 -              Rev-x 1002/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1002/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B.1 iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. H., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika R. R. iz M. S., OIB: …, drugotuženika F. T. iz M. S., OIB: …, trećetuženice D. T. iz M. S., OIB: …, četvrtotuženice A. M. iz M. S., OIB: …, petotuženice I. Ž. iz K., OIB: … i šestotuženika J. R. iz M. S., OIB: …, koje zastupa punomoćnica J. N., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9647/15-3 od 6. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2126/14-73 od 1. travnja 2015., i u tom dijelu odbačena tužba, u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9647/15-3 od 6. travnja 2016. odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2126/14-73 od 1. travnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj vlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5915 k.o. Z. O. i to čest. br. 1783/5, na kojoj je sagrađena stambena zgrada, Z. i uspostavljeno vlasništvo garsonijere br. 1K u prizemlju, u površini od 30,59 čm, u daljnjih 1/2 dijela, uključujući zemljište i zajedničke prostorije u zgradi, povezano na osnovi čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, novčanog potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu HZMO) s naslova neisplaćene mirovine i razlike u povišenju mirovine i dionica „D. f. d.d.“ reg. br. MVS … dionice serije A broj 060951 od 111 dionica, što su tuženici R. R., F. T. i D. T., kao zakonski nasljednici iza pok. Š. T., A. M., I. Ž. i J. R., a svi kao zakonski nasljednici iza pok. M. B. iz Z., dužni priznati, a za nekretninu navedenu pod točkom 1. i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis iste na tužiteljevo ime i vlasništvo, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda te da se obvezuju tuženici da solidarno naknade tužitelju parnični trošak.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9647/15-3 od 6. travnja 2016. i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, u dijelu koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj M. B.1 iz Z., vlasnik:

1. odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5915 k.o. Z. O. i to čest. br. 1783/5, na kojoj je sagrađena stambena zgrada, Z. i uspostavljeno vlasništvo garsonijere br. 1K u prizemlju, u površini od 30,59 čm, u daljnjih ½ dijela, uključujući zemljište i zajedničke prostorije u zgradi, povezano na osnovi čl. 68., 69., i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima;

2. novčanog potraživanja prema HZMO s naslova neisplaćene mirovine i razlike u povišenju mirovine;

3. 1/2 novčanih sredstava kod P. b. Z., br. …;

4. dionica „D. f. d.d.“ reg. br. MVS … dionice serije A broj 060951 od 111 dionica,

što su tuženici R. R., F. T. i D. T., kao zakonski nasljednici iza pok. Š. T., A. M., I. Ž. i J. R., a svi kao zakonski nasljednici iza pok. M. B. iz Z., dužni priznati, a za nekretnine navedene pod toč. 1. i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis iste na tužiteljevo ime i vlasništvo, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

Obvezuju se tuženici solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

 

II./ Utvrđuje se da je tužitelj M. B.1 iz Z., vlasnik 1/2 novčanih sredstava kod P. b. Z., br. …, na dan 15. travnja 2001.“

 

Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2126/14-73 od 1. travnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj M. B.1 iz Z., vlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5915 k.o. Z. O. i to čest. br. 1783/5, na kojoj je sagrađena stambena zgrada, Z. i uspostavljeno vlasništvo garsonijere br. 1K u prizemlju, u površini od 30,59 čm, u daljnjih ½ dijela, uključujući zemljište i zajedničke prostorije u zgradi, povezano na osnovi čl. 68., 69, i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, novčanog potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu HZMO) s naslova neisplaćene mirovine i razlike u povišenju mirovine i dionica „D. f. d.d.“ reg. br. MVS … dionice serije A broj 060951 od 111 dionica, što su tuženici R. R., F. T. i D. T., kao zakonski nasljednici iza pok. Š. T., A. M., I. Ž. i J. R., a svi kao zakonski nasljednici iza pok. M. B. iz Z., dužni priznati, a za nekretninu navedenu pod točkom 1. i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis iste na tužiteljevo ime i vlasništvo, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda te da se obvezuju tuženici solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak.“

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2126/14-73 od 1. travnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu da se utvrdi da je tužitelj M. B.1 iz Z., vlasnik ½ novčanih sredstava kod P. b. Z., br. … te se tužba u tom dijelu odbacuje.“

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. i 3. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 14/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda i rješenje, kao i prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude je neosnovana, dok je revizija tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

S obzirom da je pobijana drugostupanjska odluka, protiv koje revidira tužitelj, donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, zbog čega je bespredmetno pozivanje tužitelja na reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 1. i na čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U odnosu na drugostupanjsku presudu

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na pobijanu presudu, tijekom postupka pred sudovima u postupku koji je prethodio reviziji suprotno tvrdnji tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska, kao i prvostupanjska presuda nemaju nedostataka i mogu se ispitati te sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se poziva revident obrazlažući postojanje te povrede iznošenjem vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka (u pogledu sljepoće pok. M. B., te u pogledu njene mogućnosti čitanja) od one koju su izveli sudovi u postupku koji je prethodio reviziji.

 

Nadalje, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Također, pravilno je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude ocijenio da je žalbeni navod tužitelja da je „M. B. upisana u Udrugu slijepih Z. 1992.“ iznesen prvi put u žalbi, pa je pravilno zaključio da je riječ o novoj činjeničnoj tvrdnji koju nije dopušteno iznositi u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP), slijedom čega, suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 1. u vezi čl. 352. st. 1. ZPP, kako to neosnovano ističe tužitelj.

 

Osim toga, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju sadržajno ističe tužitelj, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv zakonskih nasljednika iza pok. M. B. za utvrđenje vlasništva na određenom suvlasničkom dijelu nekretnine, na novčanim potraživanjima prema HZMO, dionicama, kao i na 1/2 novčanih sredstava kod P. b. Z. temeljem nasljeđivanja po osnovu usmene oporuke ostaviteljice pok. M. B., te zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na 1/2 novčanih sredstava kod P. b. Z. po osnovu bračne stečevine.

 

U revizijskom stupnju postupka među strankama je sporno pitanje valjanosti, odnosno postojanja usmene oporuke sada pok. M. B. u korist tužitelja u smislu odredbe čl. 78. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78 i 53/91 – dalje: ZN).

 

U postupku koji je prethodio reviziji su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

 

- da tužitelj nije dostavio dokaze u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na dionice „D. f. d.d.“ reg. br. MVS … dionice serije A broj 060951 od 111 dionica,

 

- da dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na novčano potraživanje prema HZMO s naslova neisplaćene mirovine i razlike u povišenju mirovine nije određen,

 

- da su tužitelj i sada pok. M. B. bili u braku u razdoblju od 1965. do 1995. kada su se razveli, a da su nakon toga živjeli u izvanbračnoj zajednici,

 

- da je prije smrti (15. travnja 2001.) sada pok. M. B. dugi niz godina bila bubrežni bolesnik i da je bila na hemodijalizi,

 

- da se 16. ožujka 2001. sada pok. M. B. podvrgla operaciji mrene,

 

- da ne proizlazi da je zdravstveno stanje sada pok. M. B., u razdoblju između njezinog izlaska iz bolnice (21. ožujka 2001.) nakon operacije mrene i pogoršanja njenog sveopćeg zdravstvenog stanja (10. travnja 2001.), za koje razdoblje tužitelj tvrdi da mu je ona usmenom oporukom ostavila svoju imovinu, bilo različito od njezinog zdravstvenog stanja u prethodnom razdoblju, kao niti da je bilo koja njezina životna okolnost bila drugačija nego ranije,

 

- da sada pok. M. B. nije bila slijepa osoba, te da je stanje vida sada pok. M. B. bilo takvo da je ista bila u mogućnosti pisati, potpisati se, odnosno čitati, kao i da je bila u mogućnosti sastaviti privatnu oporuku u smislu odredbe čl. 68. st. 1. i čl. 69. st. 1. ZN,

 

- da iz iskaza svjedoka navodne usmene oporuke Lj. V. ne proizlazi da je sada pok. M. B. svojom imovinom usmeno oporučno raspolagala, već da sadržaj kazivanja sada pok. M. B. toj svjedokinji „da tko od njih („pok. M. B. ili tužitelj) prvi umre, njegova ili njezina imovina ostaje ovom koji nadživi“ ne predstavlja oporučno raspolaganje u smislu očitovanja posljednje volje za slučaj smrti, već izjavu sada pok. M. B. o sadržaju dogovora postignutog između nje i tužitelja, a u svezi imovine za slučaj smrti.

 

              Na temelju navedenih utvrđenja sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su ocijenili da sada pok. M. B. uopće nije usmeno oporučno raspolagala svojom imovinom, jer njezina izjava svjedokinji Lj. V. ne predstavlja oporučno raspolaganje u smislu očitovanja posljednje volje za slučaj smrti.

 

Zbog navedenog je prvostupanjski sud djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja (po osnovu nasljeđivanja) kao neosnovan (točka I. izreke), te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu da se utvrdi da je tužitelj (po osnovu bračne stečevine) vlasnik 1/2 novčanih sredstava kod P. d.d. (točka II. izreke).

 

Odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke prvostupanjske presude drugostupanjski sud je djelomično odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u odbijajućem dijelu osim u dijelu pod točkom I. podtočka 3. izreke prvostupanjske presude, za utvrđenje da je tužitelj vlasnik ½ novčanih sredstava kod PBZ d.d., u kojem dijelu je rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pravilno primijenili materijalno pravo kada su u odnosu na pobijanu drugostupanjsku presudu odbili tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 78. st. 1. ZN oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako, uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti napraviti pismenu oporuku.

 

U predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz navedene zakonske odredbe, jer izjava sada pok. M. B. svjedokinji Lj. V. ne predstavlja oporučno raspolaganje u smislu očitovanja posljednje volje za slučaj smrti, već izjavu iste o sadržaju dogovora postignutog između nje i tužitelja, a u svezi imovine za slučaj smrti.

 

Naime, izjava posljednje volje mora biti određena u smislu da iz nje jasno proizlazi da se imovina (ili dio imovine ili stvari) ostavlja određenoj osobi. Izjava posljednje volje nije razgovor ili izjava nekoj osobi o sadržaju dogovora postignutog (u ovom slučaju) između sada pok. M. B. i tužitelja, a u svezi imovine za slučaj smrti.

 

              Zbog navedenog su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva po osnovi nasljeđivanja, pravilno ocjenjujući da izjava pok. M. B. nema značaj usmene oporuke.

 

Ostali navodi revidenta su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima sudova u postupku koji je prethodio reviziji. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Na osnovu svega izloženog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija u odnosu na drugostupanjsku presudu izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja u odnosu na drugostupanjsku presudu kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

 

Drugostupanjski sud je u izreci pobijanog drugostupanjskog rješenja ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. 3. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu da se utvrdi da je tužitelj vlasnik ½ dijela novčanih sredstava kod P. b. Z. d.d. (br. …), te je u tom dijelu odbacio tužbu.

 

Pri tome je, navodeći da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu da se utvrdi da je tužitelj vlasnik ½ novčanih sredstava kod P. b. Z., a pod točkom II. izreke usvojen tužbeni zahtjev, ocijenio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP jer je odlučio o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno presuđeno, s obzirom da protiv točke II. izreke nije podnesena žalba.

 

Tužitelj u reviziji osnovano navodi da je donoseći pobijano rješenje drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Naime, tužbenim zahtjevom u odnosu na utvrđenje prava vlasništva na novčanim sredstava kod P. b. Z. d.d. (br. …) tužitelj je tražio da se na 1/2 tih novčanih sredstava tužitelj utvrdi vlasnikom istih po osnovi nasljeđivanja, a na 1/2 po osnovu bračne stečevine.

 

U odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pored naprijed navedenih utvrđenja utvrdili i sljedeće:

 

- da su tužitelj i sada pok. M. B. novac tj. ušteđevinu stekli radom za vrijeme trajanja bračne i izvanbračne zajednice,

 

- da je doprinos tužitelja u stjecanju zajedničke ušteđevine jednak doprinosu sada pok. M. B., te da je ušteđevina na računu kod P. b. Z. njihova bračna stečevina, koje su tužitelj i sada pok. M. B. suvlasnici u jednakim dijelovima.

 

Slijedom navedenih utvrđenja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje vlasništva na novčanim sredstvima kod P. b. Z. d.d. prvostupanjski sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva u odnosu na 1/2 novčanih sredstava po osnovu nasljeđivanja (pod točkom I.3. izreke prvostupanjske presude), dok je u odnosu 1/2 tih novčanih sredstava prihvatio tužbeni zahtjev po osnovu bračne stečevine (točka II. izreke prvostupanjske presude).

 

Protiv prvostupanjske presude u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u odbijajućem dijelu žalbu je podnio tužitelj, dok su protiv dosuđujućeg dijela (točke II. izreke) žalbu podnijeli tuženici.

 

Međutim, tuženici su odustali od podnesene žalbe protiv točke II. izreke prvostupanjske presude, zbog čega je prvostupanjski sud rješenjem od 9. lipnja 2015. (list 220 spisa) utvrdio da su tuženici žalbu od 1. travnja 2015. povukli, a isto rješenje je postalo pravomoćno 17. srpnja 2015.

 

Zbog navedenog se u žalbenom stupnju postupka (glede tužbenog zahtjeva za utvrđenje vlasništva na novčanim sredstvima kod P. b. Z. d.d.) moglo odlučivati samo o žalbi tužitelja protiv odbijajućeg dijela tog tužbenog zahtjeva, tj. o točki I.3. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik ½ novčanih sredstava kod P. b. Z. d.d. (po osnovu nasljeđivanja).

 

Međutim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I.3. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu da se utvrdi da je tužitelj vlasnik 1/2 novčanih sredstava kod P. b. Z. broj … (po osnovu nasljeđivanja), drugostupanjski sud nije dao razloge o osnovanosti žalbe tužitelja u tom dijelu, s obzirom da je pogrešno ocijenio da je predmet tužbenog zahtjeva na novčanim sredstvima kod P. b. Z. broj …, samo 1/2 novčanih sredstava po osnovu bračne stečevine.

 

Uslijed tih nedostataka (izostanak razloga o žalbi tužitelja protiv odbijajućeg dijela u točki I.3. izreke prvostupanjske presude, odnosno nerazumljivost danih razloga) pobijano rješenje se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

 

U ponovnom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu, te ocijeniti osnovanost žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I.3 izreke prvostupanjske presude i potom donijeti novu i zakonitu odluku o žalbi tužitelja protiv tog dijela prvostupanjske presude.

 

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Renata Šantek, v. r.