Poslovni broj: 15 Gž-210/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Vesni Gašparuš-Horvat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. P. B. d.d. Z., OIB …, zastupanoga po punomoćniku M. H., odvjetniku u Z., protiv tuženice J. C. iz V. M., OIB…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-131/2013 od 17. travnja 2014., 15. studenoga 2017.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-131/2013 od 17. travnja 2014. i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovni postupak.

Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz V. G., poslovni broj Ovrv-17/13 od 11. siječnja 2013. kojim se nalaže ovršeniku J. C. da ovrhovoditelju H. P. B. d.d. Z., namiri tražbinu u iznosu od 2.167,63 EUR sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koje teku na iznos od 1.905,43 EUR od 12. listopada 2012. do isplate, na iznos od 262,20 EUR od podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju H. P. B. d.d. na dan plaćanja, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.802,50 kn sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koje teku od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja, a sve u roku od osam dana od dostave ovog rješenja (točka I. izreke) te se odbacuje tužba, ranije prijedlog za ovrhu od 8. siječnja 2013., kao nedopuštena (točka II. izreke).

Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga. Predlaže navedeno rješenje ukinuti, uz naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka.

Žalba tužitelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2., u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsko rješenje u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, tvrdnjom da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je nejasno i proturječno te da u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Međutim, nije nađeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena navedena bitna povreda jer rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Ispitujući navedeno rješenje primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, nije nađeno da bi prvostupanjski sud počinio ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski je sud ukinuo platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja) i odbacio tužbu jer je utvrdio da tužitelj raspolaže izjavom o zapljeni primanja i izjavom o zapljeni računa korisnika kredita (koje isprave ne prileže predmetnom parničnom spisu), a koje isprave, na temelju odredbe čl. 178. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – dalje: OZ) imaju svojstvo ovršne isprave te je stoga ocijenio da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice.

Takav zaključak prvostupanjskoga suda nije pravilan i ne može se prihvatiti. Naime, okolnost da tužitelj raspolaže ispravama u smislu odredbe čl. 178. st. 1. OZ, ne sprječava ga da podnese prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga), odnosno kondemnatornu tužbu kojom zahtijeva isplatu određenog novčanog iznosa od dužnika. Ovo stoga što je predmetna tužba (prije prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) podnesena (dana 8. siječnja 2013.) radi isplate pa ne postoji pravni temelj po kojem bi tužitelj bio dužan dokazati pravni interes za podnošenje takve tužbe jer se ne radi o tužbi za utvrđenje (čl. 187. st. 2. ZPP).

Nije prihvatljiv niti zaključak prvostupanjskoga suda da tužitelj u ovom postupku zahtijeva donošenje ovršne isprave iako istom već raspolaže te da stoga donošenjem sudske odluke ne bi mogao postići kvalitativno veći stupanj pravne koristi od one koju već ima ili koju bi na drugi način mogao ostvariti. Naime, neovisno o tome što je navedenim ispravama propisan pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na mogućnost naplate tražbine iz predmetnog pravnog posla (st. 2), odnosno svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe (st. 5), po svojoj pravnoj prirodi te isprave su (privatne) isprave o pravnom poslu, sačinjene između vjerovnika i dužnika određene tražbine. Prema tome, u konkretnom slučaju ne radi se o pojedinačnom pravnom aktu, odnosno o sudskoj odluci ili javnobilježničkom aktu, kojim ispravama se osigurava duži rok zastare, propisan odredbom čl. 379. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96., 112/99 i 88/01), odnosno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15), na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

Prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 178. st. 2. OZ, koji se u ovom slučaju primjenjuje, s obzirom da su predmetne isprave sastavljene 2010. godine, suglasnost radi zapljene plaće odnosno drugog stalnog novčanog primanja izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Imajući u vidu okolnost da navedene isprave u pravnom prometu mogu djelovati samo kao izvornik i da ne mogu biti izdane u više primjeraka, kao i okolnost da u ovom slučaju tužitelj (vjerovnik) tvrdi da je navedene isprave koje mu je izdao tuženik (ovršenik) već predao Fini, odnosno poslodavcu radi naplate, ali da se po istima ne vrši naplata zbog nedostatka sredstava, ne može se prihvatiti niti zaključak prvostupanjskoga suda da tužitelj (ovrhovoditelj) ima ovršnu ispravu na temelju koje može zahtijevati određivanje ovrhe (općenito na imovini ovršenika) te da bi mu stoga nedostajao pravni interes za vođenje ovog postupka jer tužitelj, nakon podnošenja navedenih isprava radi naplate, više nema ovršne isprave na temelju kojih bi protiv ovršenika mogao tražiti ovrhu na drugim predmetima ovrhe, budući da je njihovom predajom radi naplate faktično onemogućen na temelju tih isprava provoditi ovrhu (i) na drugim sredstvima ovrhe.

Prema tome, prema ocjeni ovoga suda, postojanje isprava u smislu odredbe čl. 178. st. 1. OZ, ne sprječava tužitelja (vjerovnika) da zahtjeva donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno da podnese kondemnatornu tužbu, kako to u žalbi osnovano ističe tužitelj. Osim toga, tužitelj (ovrhovoditelj) ima pravo pokrenuti više ovršnih postupaka, različitim sredstvima i na različitim predmetima ovrhe, sve dok ne uspije naplatiti svoju tražbinu.

Zbog pogrešnog zaključka o dopustivosti tužbe, ostale su neutvrđene sporne činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama.

Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, valjalo je ukinuti pobijanu prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (čl. 164. st. 4. ZPP).

U ponovnom postupku prvostupanjski će sud utvrditi sporne činjenice te donijeti novu odluku o platnom nalogu u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.

Odluka iz stavka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 15. studenoga 2017.

                                                                                    Sudac

                                                                                    Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Vesna Filipović