1              Poslovni broj Gž-1935/2017-2

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1935/2017-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja E. O. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i p. iz Z., protiv tuženika A. S, iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva A. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P-654/17-11 od 18. srpnja 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2017. godine,

 

 

p r e s u d i o      j e

 

Uvažavanjem žalbe tuženika p r e i n a č a v a  s e presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P-654/17-11 od 18. srpnja 2017. godine u točci I. 1. i 2.izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke I.3., III. i IV. izreke i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena pljenidba i prijenos sredstava u iznosu od 14.324,52 kn provedena od strane Financijske agencije Zagreb, prema tužitelju temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika podnesenog 24. studenog 2016. godine na osnovu pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-5726/05-55 od 29. travnja 2011.godine, te rješenja istog suda broj Pn-5726/05-59 od 05. srpnja 2011.

 

2. Odbija se tužbeni zahtjev ­za isplatu iznosa od 14.980,08 kn sa zateznim kamatama počev od 25. siječnja 2017. godine do isplate.

 

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

4. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.937,50 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda u točki I.1. izreke utvrđena je nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u iznosu od 14.324,52 kn provedena od strane Financijske agencije Zagreb, prema tužitelju temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika podnesenog 24. studenog 2016. godine na osnovu pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-5726/05-55 od 29. travnja 2011.godine, te rješenja istog suda broj Pn-5726/05-59 od 05. srpnja 2011,a točkom I.2. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.980,08 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom I. 3. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.062,50 kn. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa za iznos od 655,56 kn . Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak počev od 18. srpnja 2017. godine do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalbom  osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da vjerovniku ne pripadaju zatezne kamate na troškove postupka u situaciji kada su troškovi plaćeni u paricijskom roku. Ističe da je u konkretnom  slučaju pravomoćnom i ovršnom presudom, dakle ovršnom ispravom, jasno i nedvosmisleno određeno plaćanje zateznih kamata na trošak postupka pa da je jasno navedeno dospijeće obveze ovdje tužitelja i analogno tome kada je isti dospio u zakašnjenje, slijedom čega da je ovdje tuženik imao pravo naplatiti zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka bez obzira što je ovdje tužitelj plaćanje izvršio u paricijskom roku budući da taj rok predstavlja samo rok za dobrovoljno ispunjenje u kojem nije moguća prisilna naplata tražbine, ali da to ne znači da ovdje tužitelj nije dužan platiti dosuđene kamate. Naime, pobijanom odlukom da se zadire u pravomoćnu i ovršnu odluku na temelju koje je tuženik imao pravo naplatiti kamate pa da je takva odluka nedopuštena, kao i da je apsolutno nedopustiv stav suda da je u zakašnjenju samo onaj dužnik koji ne plati u roku za dobrovoljno ispunjenje iz čega da proizlazi da sud ne razlikuje pojam dospjelosti tražbine, zakašnjenja i roka za dobrovoljno plaćanje. Kako da je tražbina tuženika dospjela 29. travnja 2011. godine , tužitelj da je od tada u zakašnjenju, a podnesena žalba da je samo onemogućila tuženika u prisilnoj naplati tražbine jer odluka nije bila ovršna, ali da to ne znači da je tužitelj zakasnio s plaćanjem ako nije platio u paricijskom roku, niti da je tražbina dospjela tek istekom tog roka ili da tuženik nema pravo na kamate od dana kada su mu dosuđene, zbog čega da sporna pljenidba i prijenos sredstava  nije nedopuštena. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

             

Tuženik žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

             

Također, neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, koje među strankama nisu niti sporne.

 

              Prvostupanjski sud nespornim među strankama utvrđuje da je presudom posl. br. Pn-5726/05 od 29. travnja 2011. godine, ispravljenom rješenjem od 05. srpnja 2011. godine, naloženo ovdje tužitelju da isplati ovdje tuženiku iznos od 3.411,47 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama te da mu isplati parnični trošak u iznosu od 24.404,28 kn sa zateznim kamatama od 29. travnja 2011. godine do isplate, a koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžn-2527/12 od 10. svibnja 2016. godine, slijedom čega da je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 10. svibnja 2016. godine, a ovršna 25. lipnja 2016. godine.

             

Također, sud nespornim utvrđuje da je tužitelj 24. lipnja 2016. godine isplatio tuženiku iznos od 24.404,68 kn na ime dosuđenog troška parničnog postupka, bez plaćanja zateznih kamata na taj trošak, kao i da je tuženik podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu dijela neplaćenih troškova postupka s kamatama od 25. lipnja 2016. godine do isplate, na temelju kojeg zahtjeva je FINA dana 24. siječnja 2017. godine od tužitelja naplatila iznos od 14.980,08 kn temeljem pravomoćne i ovršne presude.

             

Imajući u vidu utvrđenje da je obveza tužitelja na isplatu parničnog troška tuženiku utvrđena  sudskom odlukom koja je postala pravomoćna danom donošenja drugostupanjske odluke 10. svibnja 2016. godine, a ovršna 25. lipnja 2016. godine, prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 348. st. 2. ZPP-a te čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ)              i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), zauzima stav da je tek donošenjem drugostupanjske odluke utvrđena visina tražbine tužitelja kao obveznika plaćanja glavnice i zateznih kamata na dosuđeni trošak postupka (u presudi očito omaškom navedeno ovršni trošak) pa da je od tada počeo teći rok za dobrovoljno ispunjenje obveze (paricijski rok) pa tako i obveze plaćanja parničnog troška, slijedom čega da tužitelj nije bio u zakašnjenju od dana donošenja prvostupanjske presude do ovršnosti iste. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da je tužitelj platio parnični trošak prije nastupa ovršnosti, da u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a nije bio dužan platiti zateznu kamatu na taj trošak. 

 

Pri nespornoj činjenici da je tužitelj naplatio od tužitelja iznos od 14.980,08 kn prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom provedene pljenidbe i prijenosa sredstava za navedeni iznos te pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama od dana neosnovane ustege 25. siječnja 2017. godine do isplate, dok za iznos od 655,56 kn sa zateznim kamatama odbija tužbeni zahtjev.

 

Odluku o parničnim troškovima prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje naknadu troškova zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) te naknadu sudskih pristojbi.

 

Prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako se to osnovano žalbom poziva tuženik.

 

Naime, nije prihvatljivo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženiku ne pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak iz razloga što je tužitelj trošak isplatio u paricijskom roku.

 

To iz razloga jer je pravomoćnom i ovršnom presudom tuženiku dosuđena naknada parničnog troška u iznosu od 24.404,68 kn zajedno sa zateznim kamatama počev od 29. travnja 2011. godine do isplate, dakle ovršnom ispravom je određen tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška pa je tužitelj dužan ispuniti svoju obvezu isplate zatezne kamate kako je ona određena pravomoćnom i ovršnom ispravom.

 

Pri tome, rok za dobrovoljno izvršenje obveze iz ovršne isprave  (paricijski rok) nije od utjecaja na obvezu tužitelja na isplatu dosuđenih zateznih kamata tuženiku budući da se sukladno odredbi čl. 25. st.1 . OZ-a radi o roku u kojem tužitelj ima mogućnost dobrovoljnog izvršenja obveze odnosno o roku prije isteka kojega tuženik ne može osnovano tražiti prisilnu naplatu tražbine, ali ispunjenje tražbine u tom roku ne isključuje pravo tuženika na naplatu zateznih kamata određenih pravomoćnom sudskom odlukom.

 

Stoga se predmetna pljenidba i prijenos sredstava ukazuje dopuštenom pa je  prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i istu utvrdio nedopuštenom te obvezao tuženika na povrat prenesenih novčanih sredstava, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Podredno se napominje da i kada plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a vjerovniku na njegov prijedlog pripada pravo na naplatu tih kamata od dana donošenja odluke do naplate pa se i pozivom na navedenu zakonsku odredbu predmetna pljenidba i prijenos sredstava ukazuje dopuštenom.

             

              Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tuženika i i pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti, kao u točci 1., 2. i 3. izreke.

 

S obzirom na ishod žalbenog postupka valjalo je pozivom na odredbu čl.166. st. 2. odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st.1 . ZPP-a pripada prvo na naknadu parničnog troška u cijelosti i to sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a i Tarifi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.), zastupanje na ročištima 03. srpnja 2017. godine i 18. srpnja 2017. godine u ukupnom iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. i 3.), te za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr.10.toč.1.) sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 937,50 kn (Tbr.42.), kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 250,00 kn i za žalbu u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno u sveukupnom iznosu od 5.937,50 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točci 4. izreke.

 

U Rijeci 15. studenoga 2017. godine

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Milena Vukelić-Margan

OPĆINSKOM GRAĐANSKOM SUDU U ZAGREBU

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja