Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1359/13-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz G. J., zastupanog po punomoćniku G. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika J. o. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gž-4612/12-2 od 7. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P-1183/2010 od 27. rujna 2011., u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Tuženik je dužan isplatiti tužitelju D. V. iznos od 72.658,09 kn sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena, koje teku na iznos 70.000,00 kn od 12.10.2010.g. pa do isplate, a na iznos 2.658,09 kn od 17.1.2011.g. pa do isplate, te nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 12.709,65 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena tekućim od presuđenja 27.09.2011.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 500,00 kn i zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 12.10.2010.g. pa do isplate, kao s neosnovanim."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a presuda Općinskog suda u Samoboru broj P-1183/2010 od 27. rujna 2011. godine potvrđuje se u pobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime naknade štete plati iznos od 45.000,00 kn, kao i u dijelu kojim mu je naloženo da na iznos od 70.000,00 kn plati zakonsku zateznu kamatu od 12. listopada 2010. godine do isplate, a na iznos od 2.658,09 kn od 17. siječnja 2011. godine do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 12.709,65 kn sa zateznim kamatama od dana presuđenja 27. rujna 2011. godine do isplate.
U preostalom, nepobijanom dijelu (dosuđujući dio za iznos od 25.000,00 kn, kao i odbijajući dio) presuda suda prvog stupnja nije bila ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku."
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP).
Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Tuženik je popisao trošak revizije.
U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu. Tužitelj je zatražio naknadu troška odgovora na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je moguće pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (i s tim u vezi dopuštenosti revizije), samo onda kad revizija sadrži: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavke za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. U tom smislu tuženik je u reviziji postavio slijedeće pravno pitanje:
"Je li u primjeni čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. st. 1. ZOO pobijana drugostupanjska presuda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjima koje je Vrhovni sud RH iznio u odlukama Rev-x-364/11-2 od 24.04.2012.god. (potvrđena presuda ŽS u Puli Gž-2185/10-2 od 06.12.2010.god.) i Rev-1341/1996-2 od 03.05.2000.god., odnosno pobijanom drugostupanjskom presudom iznesen je pravni stav o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i to ŽS Puli Gž-2185/10-2 od 06.12.2010.god. i ŽS u Rijeci Gž-3910/05-2 od 21.09.2005.god., a sve ovo budući je ovaj drugostupanjski sud u predmetnoj pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio stav da iako je utvrđeno da prednik tužitelja nije koristio sigurnosni pojas što je imalo za posljedicu zadobivanje predmetnih konkretnih ozljeda i nastanak smrti koje bi konkretne ozljede koje su dovele do smrti izostale da je koristio sigurnosni pojas ipak na strani prednika tužitelja nema suodgovornosti/doprinosa u nastanku štete (te da nije potrebno umanjiti naknadu štete tužitelju) jer vještaci nisu mogli sa sigurnošću isključiti hipotetsku postavku da li do smrti došlo i da je koristio sigurnosni pojas?"
Međutim, prema ocjeni ovoga suda nije riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. To zbog toga što se pitanje u bitnom svodi na pitanje doprinosa prednika tužitelja nastanku štete, a na takvo pitanje nije moguće jednoznačno odgovoriti jer ocjena o tome postoji li doprinos nastanku štete ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja. Da je tome tako proizlazi i iz odluka na koje se revident poziva u reviziji jer su one rezultat utvrđenja drugačijeg činjeničnog stanja nego li je to u predmetnom slučaju.
Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu pozivom na odredbu čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP (st. I. izreke).
Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.