- 1 -              Rev 1059/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1059/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Č., T., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika J. o. d.d., Podružnica S., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P., Pisarnica S. I., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-436/12 od 21. lipnja 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sinju broj P-46/07 od 19. rujna 2011., u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 19.214,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od dana 24. kolovoza 2006. godine po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

 

II Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete ukupno iznos od 16.800,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od dana utuženja tj. od dana 01. veljače 2007. godine po stopi od 14% godišnje a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate, te s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 24. kolovoza 2006. godine, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

 

III Preostali dio tužbenog zahtjeva o d b i j a   s e.

 

IV Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.439,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. od dana 19. rujna 2011. godine, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tuženika pa se prvostupanjska presuda:

 

I. potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke,

 

II. preinačuje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i pod toč. II. izreke u dijelu koji je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete i u tom dijelu sudi:

 

a) Nalaže tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 14.410,84 kune sa zateznom kamatom od 19. rujna 2011. godine do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo u iznosu od 4.803,62 kune, ta za zatezne kamate za razdoblje od 24. kolovoza 2006. godine do 18. rujna 2011. godine tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

b) Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 10.800,00 kuna sa zateznom kamatom od 1. veljače 2007. godine do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo u iznosu od 6.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan."

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Prihvaća se žalba tuženika pa se ukida prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je pod toč. II. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 350,00 kuna (za 350,00 kuna) sa pripadajućom zateznom kamatom, te u dijelu kojim je tužitelju na nepobijani iznos glavnice tuđe pomoći i njege od 350,00 kuna dosuđena zatezna kamata od 24. kolovoza 2006. godine do 18. rujna 2011. godine, kao i u odluci o parničnom trošku i u tom se ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu u dijelu s kojim tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnosi, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u primjeni tog prava. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U konkretnom slučaju tužitelj nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju. Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati (formulirati pravno pitanje), to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopustivost predmetne revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, pa je već zbog toga predmetna revizija nedopuštena.

 

Pritom, iako već zbog navedenog nije odlučno, valja napomenuti da je pravna i činjenična situacija u presudi Županijskog suda u Splitu Gžnš-264/11 od 3. studenoga 2011. na koju se poziva revident različita od ove u predmetnom sporu, pa su izostali i razlozi važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP za dopuštenost predmetne revizije.

 

Slijedom izloženog proizlazi da revizija tužiteljice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, a u svakom slučaju nema niti razloga važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP, pa revizija tužitelja nije dopuštena.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP revizija tužitelja odbačena kao nedopuštena.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.