- 1 -              Rev 1470/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1470/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć. odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Z. M. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-2116/12-2 od 10. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6483/06-57 od 29. ožujka 2011., u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da tužitelju S. B. plati iznos od 307.832,00 kn s kamatom tekućom od 06. svibnja 2009. godine pa do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 74.640,00 kn s kamatom tekućom od 29. ožujka 2011. godine pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskonte stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da tužitelju S. B. isplati iznos od 800,00 kn s kamatom tekućom od 29. ožujka 2011. godine pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da plati tužitelju S. B. na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 26. kolovoza 2006. godine do 1. ožujka 2011. godine iznos od 19.440,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2011. godine pa do isplate, u roku od 15 dana, te da mu od 1. ožujka 2011. godine plaća mjesečnu rentu u iznosu od 360,00 kn sa zateznim kamatama tekućim po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, a dospjevajuće najkasnije do svakog 10. u mjesecu, u roku od 15 dana.

 

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva:

- u iznosu od 1.200,00 kn s naslova uništene odjeće

- u iznosu od 10.000,00 kn s naslova neimovinske štete

- u iznosu od 3.840,00 kn s naslov dospjelih mjesečnih iznosa rente.

 

V/ Odbija se tužitelj glede zatraženog tijeka kamata na iznos glavnice od 21. rujna 2006. godine do 5. svibnja 2009. godine.

 

VI/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 75.000,00 kn, tekuće od 21. rujna 2006. godine do 31. svibnja 2010. godine.

 

VII/ Odbija se tužitelj glede zatraženog tijeka kamata na iznos od 800,00 kn na ime uništene odjeće za razdoblje od 21. rujna 2006. godine do 29. ožujka 2011. godine."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod točkama I., II. i III. izreke u pobijanom dijelu za iznos od 257.832,00 kune i u dijelu kojim je tužitelju dosuđena renta u cijelosti te odluka o trošku parničnog postupka u iznosu od 74.640,00 kuna (točka I. izreke), dok nepobijani dio dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude u iznosu od 50.000,00 kuna i odbijajući dio presude (točke IV., V., VI. i VII. izreke) nije ispitivan u drugostupanjskom postupku (točka II. izreke).

 

Protiv dijela drugostupanjske presude (točka I. izreke) kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ili ju preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Drugostupanjska presuda u ovom postupku donesena je 10. siječnja 2013. pa su za odlučivanje o reviziji tuženika mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), kako to proizlazi iz odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13).

 

Sukladno odredbi čl. 392.a  st. 1. ZPP pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju je pretrpio zbog ozljeđivanja u štetnom događaju od 23. svibnja 2006., kada je osiguranik tuženika u Z., u .... ulici, upravljajući teretnim vozilom iz suprotnog smjera, neposredno prije nailaska tužitelja, koji je upravljao skuterom, naglo skrenuo ispred tužitelja presjekavši mu smjer kretanja.

 

Sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i tužitelju dosudili pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, pozivom na odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) u vezi s čl. 1046. ZOO, u iznosu od 307.832,00 kune s pripadajućom zateznom kamatom, naknadu štete za uništenu odjeću (na temelju čl. 1085. ZOO) u iznosu od 800,00 kuna, naknadu za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 26. kolovoza 206. do 1. ožujka 2011. u iznosu od 19.440,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom i rentu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 360,00 kuna počevši od 1. ožujka 2011. do isplate (na temelju čl. 1095. ZOO), kako je sve to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

 

Tuženik u reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ističe da drugostupanjski sud nije u obrazloženju odluke naveo razloge o odlučnim činjenicama za koje poslove i aktivnosti je tužitelju potrebna tuđe pomoć (i njega), a da drugostupanjski sud nije mogao sam utvrditi sadržaj potrebe tužitelja za trajnom tuđom pomoći i njegom te da nije mogao primijeniti odredbu čl. 373.a ZPP. Smatra da drugostupanjski sud pobijanom presudom nije otklonio nedostatke prvostupanjske presude. Tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP jer je tuženika onemogućio u raspravljanju odbivši mu prijedlog za dopunsko saslušanje vještaka psihijatrijske struke i vještaka neurološke struke. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 252. st. 2. ZPP jer je odbio usmeno saslušati vještake psihijatre kako bi usuglasili  mišljenja o ukupnom postotku smanjenja životne aktivnosti tužitelja. Smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. ZPP jer se nije osvrnuo na žalbene navode tuženika kojima je ukazivao na nedopuštenost zbrajanja odvojeno danih postotaka iz domene različitih specijalnosti. Ujedno tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP jer je prekoračen tužbeni zahtjev za iznos od 30.000,00 kuna.

 

Ispitujući tuženikove revizijske navode kojima tvrdi da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP treba reći da je vijeće takve navode ocijenilo neosnovanim. Naime, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude, kao i prvostupanjske presude, proizlazi da su sudovi u njima naveli razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da obrazloženja nižestupanjskih presuda nisu nerazumljive niti ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati to tijekom postupka pred sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Iako tuženik u reviziji ističe da u ovoj pravnoj stvari nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da drugostupanjski sud može primijeniti odredbu čl. 373.a ZPP odlučujući o njegovoj žalbi, u reviziji je propustio određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je to smatra, što nije učinio, iako je to trebao učiniti sukladno odredbi čl. 386. ZPP. Stoga takve, neobrazložene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 373.a ZPP ovaj sud nije uzeo u obzir, postupajući u skladu s čl. 386. ZPP.

 

Nadalje, tuženik u reviziji neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP i tuženika onemogućio u raspravljanju jer je odbio njegov prijedlog za dopunsko saslušanje vještaka psihijatrijske struke i vještaka neurološke struke. U odnosu na takve navode revidenta treba reći da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Zato u slučaju kad prvostupanjski sud, koristeći se zakonskim ovlaštenjem iz citirane odredbe, kao neosnovan odbije izvesti neki dokaz koje stranke predlažu tijekom postupka, time ne onemogućava stranku u raspravljanju.

 

Odlučujući o tuženikovom revizijskom navodu da ga je prvostupanjski sud  onemogućio u raspravljanju također treba imati u vidu konkretno postupanje prvostupanjskog suda, odnosno činjenicu da je prvostupanjski sud, prihvatio tuženikov prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja i potom proveo novo (drugo) medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima neurologu dr. sci. dr. D. P. i kirurgu mr. sci. dr. J. F. te neuropsihijatru prof. dr. sc. D. K. H., a zatim i (usmeno) dopunsko medicinsko vještačenje radi usuglašavanja nalaza i mišljenja svih medicinskih vještaka koji su vještačili tijekom postupka, koji su prema ocjeni ovoga suda danim usmenim dopunama nalaza i mišljenja odgovorili na sve primjedbe i prigovore koje je tuženik istaknuo u odnosu na pisane nalaze i mišljenja. Zbog navedenog, tuženik koji prema navodima iznesenim u reviziji nije zadovoljan utvrđenim odlučnim činjenicama koje proizlaze iz usuglašenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, ne može s uspjehom osporavati pravilnost postupanja prvostupanjskog suda tvrdeći da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 252. ZPP te da je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 252. ZPP koja je utjecala na pravilnost i zakonitost revizijom pobijane odluke.

 

Neosnovano revident u reviziji ističe da je tijekom drugostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda ocijenio sve one žalbene navode tuženika koji su odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

U odnosu na činjenične navode koje revident iznosi u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnost stanja, upuštajući se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja i stvarajući drugačije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova treba istaknuti da takve, činjenične prigovore, revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti jer sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Neosnovano revident u reviziji ponavlja da je prvostupanjski sud, kao i drugostupanjski sud, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP i da je prekoračen tužbeni zahtjev za iznos od 30.000,00 kuna. Iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužitelj od tuženika zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u većem iznosu od ukupno dosuđenog iznosa pravične novčane naknade.

 

Slijedom navedenog proizlazi da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revident upire u reviziji.

 

Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident u reviji tvrdi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer u situaciji kada je tužitelj postavio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o obveznim odnosima koji je bio na snazi do 1. siječnja 2006. sud nije mogao udovoljiti takvom tužbenom zahtjevu.

 

Neosnovano tuženik u reviziji tvrdi da je tužitelj pogrešno postavio tužbeni zahtjev jer iz spisa proizlazi da je tužitelj od tuženika, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, povišenim tužbenim zahtjevom te u završnici konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika zahtijevao naknadu neimovinske i imovinske štete u jedinstvenom iznosu, sukladno odredbama čl. 19. i 1100. ZOO, iako je u podnescima uvodno naznačio koliki bi mu iznos nakade štete pripadao zbog određenih odlučnih činjenica, odnosno kriterija na temelju kojih sud utvrđuje ukupnu visinu pravične novčane naknade neimovinske štete. Tako je tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 276.000,00 kuna (list 3 spisa), podneskom od 2. srpnja 2010. tužitelj je od tuženika zahtijevao isplatu od 364.000,00 kuna i isplatu rente (list 121 spisa) te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznos od ukupno 388.112,00 kuna, koji iznos je umanjio za tijekom postupka nesporno isplaćeni iznos od 75.000,00 kuna).

 

Zbog navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je revizija tuženika na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tuženik navodima iznesenim u reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude pobija i drugostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u izreci te presude.

 

Odlučujući o dopuštenosti tuženikove revizije protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske  održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.