- 1 -              Rev 2386/13-2

Broj: Rev 2386/13-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. D. iz T., zastupane po punomoćniku R. D., odvjetniku u N. G., protiv I. tuženice D. D., II. tuženice D. D., III. tuženice S. D.-D. i IV. tuženika D. D., I. i II. tuženice iz B. n. M., III. i IV. tuženici iz B., B., svi tuženici zastupani po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi činidbe, odlučujući o reviziji III. i IV. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-3017/12-2 od 16. travnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-866/12 od 27. rujna 2012., u sjednici održanoj 15. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se revizija treće i četvrtotuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-3017/12-2 od 16. travnja 2013. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-866/12 od 27. rujna 2012. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je izmijenjena toč. III., alineja I. sudske nagodbe sklopljene 23. svibnja 1997. između tužiteljice i sada pok. D. D., na način da su tužiteljica s jedne strane i tuženici s druge strane utvrdili da zajedničku imovinu tužiteljice i sada pok. D. D. čini nekadašnji suvlasnički udio sada pok. D. D. koji se sastojao od ½ dijela nekretnine, pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude, a koji suvlasnički udio je upisan na ime četvrtotuženika te da tužiteljici nakon podjele zajedničke imovine pripada vlasništvo posebnog dijela nekretnine, također pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude, što su tuženici dužni priznati, dok preostali dio iste sudske nagodbe ostaje neizmijenjen. U toč. II. izreke naloženo je četvrtotuženiku da izda tužiteljici tabularnu ispravu pogodnu za upis njenog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, dok je u toč. III. izreke naloženo treće i četvrtotuženicima naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 28.700,00 kn.

Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„Uvažava se djelomično žalba tuženika S. i D. D. te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru od 27. rujna 2012. poslovni broj P-866/12 u točki I. i II. njezine izreke i sudi:

1. Mijenja se točka III. alineja I. sudske nagodbe sklopljene pred istim prvostupanjskim sudom 23. svibnja 1997. u parničnom postupku pod poslovnim brojem P-176/95 na način da ista sada glasi: Tužiteljica N. D. iz U., T., s jedne strane, i prvotuženica D. D. iz B. n. M., drugotuženica D. D. iz B. n M., trećetuženica S. D. – D. iz R. B. i H., B., s boravištem u U., T. te četvrtotuženik D. D. iz R. B. i H., B., s boravištem u T., svi kao zakonski nasljednici pok. D. D. s druge strane, utvrđuje da je zajedničku imovinu tužiteljice i pok. D. D. činio nekadašnji suvlasnički udio pok. D. D. koji se sastojao od ½ dijela na nekretnini označenoj kao č. zem. 1056/5 dvor sa 160 m2 i č. zgr. 203 kuća sa 98 m2, sve upisano u zk.ul. 796 k.o. T., a koji suvlasnički udio je danas upisan na ime i vlasništvo četvrtotuženika te da tužiteljici nakon podjele zajedničke imovine pripada u vlasništvo posebni dio nekretnine i to dvosobni stan koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, hodnika, dvije sobe, balkona (u elaboratu K.2. terasa P=5,04 m2) i stepeništa, koji se nalazi na katu građevine označene kao č.zgr. 203 kuća sa 98 m2 s kojim je neodvojivo povezan suvlasnički dio od 24/100 dijela cijele nekretnine oznake čest. zem. 1056/5 k.o. T., što su tuženici kao zakonski nasljednici iza pok. D. D. dužni priznati te u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njezina prava, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev, glede dvorišta, odbija kao neosnovan.

2. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude tako da su tuženici S. D.-D. i D. D. dužni tužiteljici nadoknaditi parnični trošak svaki u iznosu 14.350,00 kuna, u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli treće i četvrtotuženici zbog, kako su naveli, počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijenjene materijalnog prava. Revidenti ujedno postavljaju i materijalnopravno pitanje koje je prema njihovoj ocjeni važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet nadležnom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže predmetnu reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 350.000,00 kn, a tuženici su jedinstveni suparničari u smislu čl. 201. ZPP-a pa vrijednost pobijanog dijela presude u odnosu na svakoga od tuženika prelazi 200.000.00 kn. Stoga je ovaj sud predmetnu reviziju razmatrao kao tzv. redovnu reviziju, u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U revizijskoj fazi postupka sporno je postoje li zakonske pretpostavke za ispunjenje sadržaja nagodbe kako je to tužbenim zahtjevom postavljeno, koju nagodbu je sa sada pok. bivšim suprugom sklopila u postupku radi diobe bračne stečevine - dijela nekretnine, a sve radi toga što predmetna nagodba nije sadržavala sve zakonske pretpostavke potrebne za upis prava suvlasništva tužiteljice u zemljišne knjige.

Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjeničnom osnovu da je volja stranaka pri sklapanju nagodbe bila da tužiteljici pripadne u suvlasništvo gornji kat dijela kuće sa zajedničkim dijelovima nekretnine, koji dio sa drugim dijelom čini dvojni objekt. Međutim, tužiteljica se na temelju predmetne nagodbe nije uspjela upisati u zemljišne knjige, jer u nagodbi nisu bili označeni suvlasnički dijelovi i zajednički dijelovi nekretnine pa ista nagodba nije bila podobna da se na temelju nje tužiteljica upiše u zemljišne knjige kao suvlasnica predmetne nekretnine.

Nižestupanjski su sudovi, na temelju navedenih utvrđenja ocijenili tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim, pozivajući se na čl. 67. st. 3. i čl. 366. st. 4. Zakona o vlasništvu o drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, - dalje: ZV) i obrazlažući da je izmjena sudske nagodbe, kako je postavljen tužbeni zahtjev, pravedna.

Navedena pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova ne mogu se prihvatiti kao pravilna.

Odredbe čl. 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (objavljenom u Narodnim novinama, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01,- dalje: ZOO) propisuje da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

U pravu su revidenti kada tvrde da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što iz obrazloženja nižestupanjskih odluka nije razvidno je li se u konkretnom slučaju radi o izmjeni sudske nagodbe u smislu sadržaja obveze koji su stranke u nagodbi usuglasile (kakav zahtjev tužitelja ne bi bio osnovan jer sud u konkretnom slučaju nije ovlašten mijenjati usuglašenu volju stranaka kod sklapanja pravnog posla), ili o ispunjenju onoga što čini sadržaj obveze prema zajedničkoj volji stranaka kod sklapanja ove nagodbe.

Kako u obrazloženju nižestupanjskih odluka nisu dani jasni razlozi zbog čega je odlučeno o izmjeni konkretnog dijela sudske nagodbe (toč. III., alineja I.) u situaciji kada se činjenični osnov tužbe odnosi na ispunjenje te nagodbe, a nižestupanjske odluke ne sadrže razloge o sadržaju činidbe čije se ispunjenje traži prema sklopljenoj nagodbi između stranaka, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, uzimajući u obzir da se ne može tužbom u parničnom postupku mijenjati sadržaj obveze sudske nagodbe, već se može utvrditi samo postojanje pravnog odnosa između stranaka (kada su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 187. ZPP-a) kako on glasi u smislu zajedničke volje ugovornih stranaka kod sklapanja ovog pravnog posla, odnosno zahtijevati ispunjenje onog što čini sadržaj obveze (čl. 99.-101. i čl. 307. ZOO-a). Pri tom je prema postavljenom tužbenom zahtjevu svakako potrebno voditi računa je li prema sadržaju pravnog posla riječ o suvlasništvu ili o pravnom odnosu u kojem je suvlasnik ovlašten sa svojim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo u smislu odredbi čl. 43. te čl. 66.-99. ZV-a) te jesu li prema postavljenom zahtjevu ispunjene pretpostavke za provedbu traženog upisa u zemljišne knjige (o čemu presuda treba sadržavati i jasne razloge).

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 15. studenog 2017.