- 1 -              Rev 1397/13-2

Broj: Rev 1397/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ć. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. S., kojeg zastupa punomoćnica J. V., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžst - 175/12 od 15. studenog 2012., kojim su preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj IP - 1103/08 od 15. lipnja 2012., u sjednici održanoj 15. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom i rješenjem preinačeni su prvostupanjska presuda i rješenje u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, te odlučeno o troškovima postupka, na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo dijela čest. zem. 4195/3 (kat. čest. 2727/3) z.u. 20518 k.o. S., sveukupne površine 235 m2, koji dio ima površinu 84. m2, te je na skici mjerenja od veljače 2008. godine stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. označen slovima A-H-I-F-G-A, a koja skica mjerenja je sastavni dio izreke presude, tužbeni zahtjev kojim je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići prijavnim listom formiranje nove čest. zem. za predmetni dio pa temeljem ove presude i prijavnog lista zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na novoformiranoj čest. zem., uz istodobno brisanje ovog prava s imena tuženika, što je ovaj dužan trpjeti, dok je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj, uz prijedlog da se presuda i rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP-a, u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude.

Pozivom na već zauzeta pravna shvaćanja u odluci revizijskog suda br. Rev – 485/1999, te Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama br. U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, tužitelj postavlja pitanje: „Može li se steći, u smislu odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću prije 6. travnja 1941. g. prema pravilima OGZ-a, te je li sud prilikom odlučivanja dužan primijeniti mjerodavna pravna pravila u smislu navedenog, posebno imajući u vidu utvrđenja dokazima (ispravama) priloženim u postupku, u svezi čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a?“

U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio zahtjev tužitelja cijeneći utvrđenim: - da je tužiteljev prednik J. Ć. 16. siječnja 1961. kupio zajedno s M. B. od T. A. , T. A., A. A., G. U. i N. V. nekretninu označenu kao čest. zem. 4199/1 površine 1920 m2, - da je za nekretninu označenu kao čest. zem. 4199/1 k.o. S. evidentirana promjena površine iz dosadašnjih 1920 m2 u 1708 m2, na temelju prijavnog lista, a koja promjena je provedena 19. srpnja 1978., - da predmetna nekretnina označena kao čest. zem. 4195/3 z.u. 1588 k.o. S. ima površinu od 235 m2, te je kao vlasnik uknjižen G. S., - da je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, - da je tužiteljev prednik od 1961. u posjedu kako nekretnine označene kao čest. zem 4199/1 k.o. S., tako i dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 4195/3 k.o. S. i to baš u dijelu od 84 m2, - da je tužiteljev otac darovao nekretninu tužitelju, - da tužitelj nema nikakvu pravnu osnovu za držanje u posjedu nekretnine označene kao čest. zem. 4195/3 k.o. S., jer je njegov prednik kao kupac zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao čest. zem. 4199/1 k.o. S., dok iz tijeka postupka ne proizlazi da je predmetna nekretnina označene kao čest. zem. 4195/3 k.o. S. nastala cijepanjem od nekretnine označene kao čest. zem. 4199/1 k.o. S., pa - tužitelj ne može biti zakoniti posjednik predmetne nekretnine, već eventualno pošteni posjednik predmetne nekretnine.

U navedenom stanju stvari drugostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbi čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) u kojima bi tužitelj mogao steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini po proteku roka dosjelosti od 40. godina, računajući od 8. listopada 1991. godine.

Dakle, pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi odnosi se na činjenični osnov pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću prema posjedu nekretnine od 8. listopada 1991. godine u primjeni odredbi čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a, a ne na pretpostavke stjecanja prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću prije 6. travnja 1941. prema pravilima OGZ-a, u smislu postavljenog pitanja od strane tužitelja. Kako je riječ o različitom činjeničnom i pravnom osnovu, to ne može biti riječi o nepodudarnom pravnom shvaćanju izraženom u odlukama na koje se podnositelj revizije poziva u odnosu na pobijanu odluku u ovom sporu, pa tako niti o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

U dijelu kojim tužitelj osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova, revizija se zapravo svodi na činjenična pitanja konkretnog slučaja koja ne mogu biti predmetom ispitivanja u revizijskoj fazi postupka. Isto tako, shodno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.

Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 15. studenoga 2017.