- 1 -              Rev 2742/13-2

Broj: Rev 2742/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. Ž. iz L., i 2. A. Š. iz L., koje zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u I., protiv tuženika: 1. I. K., 2. J. K., oboje iz L., koje zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., 3. M. Ž. iz L., 4. Z. Ž. iz L., 5. I. Š. iz L., 6. S. V. iz I., 7. D. N. iz I., i 8. B. L. iz L., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika pod 1. i 2. protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 3786/12-2 od 25. srpnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P - 880/11-81 od 11. lipnja 2012. u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženika pod 1. i 2. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika pod 1. i 2. i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno postojanje stvarne služnosti kolnika preko nekretnine tuženika pod 1. do 7. i to čkbr. 2719 dvorišta S. od 273. m2, upisane u z.u. 3566 k.o. L., zk. tijelo AI, pravcem koji je prema skici lica mjesta vještaka B. Š. označen točkama A-B- B1-C2-D-E-F-G-H-I-JA, te nekretnine tuženika pod 8. i to čkbr. 2716 kuća i dvorište S. od 113. m2, k.o. L., pravcem koji je u istoj skici označen točkama B1- C-C1- C2- B1, kao poslužnih nekretnina, u korist nekretnina tužitelja pod 1., i to čkbr. 2710 obiteljske kuće i dvorišta od 285. m2, upisana u z.u. 3561 k.o. L., čkbr. 2711 vinograda S. od 227. m2, čkbr. 2712 vinograda S. od 69. m2, čk. br. 2713 voćnjaka S. od 99. m2 i čkbr. 2714 zgrade i voćnjaka S. od 690. m2, sve upisane u z.u. 2316 k.o. L., te nekretnine tužiteljice pod 2., i to čkbr. 2715 kuća i dvor od 312. m2 upisane u z.u. 6800 k.o. L., kao povlasnih nekretnina (izreka pod t. I. prvostupanjske presude). Tuženici pod 1. do 8. dužni su priznati i trpjeti utvrđeno pravo stvarne služnosti kolnika kao tereta, te izvršavanje sadržaja osnovane služnosti na svojim nekretninama (izreka pod t. II. prvostupanjske presude). Tuženicima pod 1. i 2. zabranjuje se svako sprječavanje ili ometanje tužitelja u vršenju njihovih prava, a posebno parkiranje osobnog automobila te drugih prijevoznih sredstava na pravcu u kojem se služnost izvršava (izreka pod t. III. prvostupanjske presude). Tuženici pod 1., 3., 4., 5., 6. i 7. dužni su trpjeti da tužitelji ishode upis tereta prava osnovane služnosti u zemljišnim knjigama (izreka pod t. IV. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezani su tuženici pod 1. i 2. naknaditi tužiteljima 14.273,11 kuna (izreka pod t. V. prvostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) su podnijeli tuženici pod 1. i 2., uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

-              ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

-              ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

-              ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

U konkretnom slučaju naznačena vrijednost predmeta spora je 5.000,00 kuna, čime revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a nije dopuštena. Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona). U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a (revizija tuženika pod 1. i 2. nije dopuštena), pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Kada je riječ o reviziji iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, tuženici pod 1. i 2. postavljaju pitanja koja se odnose na: 1. prestanka služnosti zaštitom tuđeg povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbi 122., čl. 230. i čl. 243. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), te čl. 8. st. 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK), te obzirom da tuženici pod 2. i 3. nisu upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici poslužnih nekretnina, 2. pitanje, dopuštenosti zemljišnoknjižnog upisa suprotno načelu knjižnog prednika u smislu odredbe čl. 40. ZZK-a?

Kod prvog pitanja tuženici ističu da je riječ o pitanju važnom osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Međutim, ništa konkretno iz čega bi proizlazila osnovanost ovakvih tvrdnji revizija ne sadrži. Daljnji navodi izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, prema razlozima iz tzv. redovne revizije prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a. Navedenim revidenti u reviziji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da je ovo pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, niti na zauzeta shvaćanja revizijskog suda koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Kod drugog pitanja revidenti se pozivaju na različitu praksu Županijskog suda u Splitu u odluci br. Gž – 1666/96 (IO VSRH br. 1/98,13) koja implementira odredbu čl. 40. ZZK-a (da se upis prava na nekretnini u zemljišnim knjigama može provesti samo protiv onoga koji je u vrijeme podnošenja molbe upisan kao vlasnik ili imatelj prava glede kojega se upis provodi). Međutim, provedba upisa osnovane služnosti u zemljišnim knjigama u odnosu na tuženika pod 2. nije određena (izrekom pod t. IV. prvostupanjske presude određeno je trpljenje upisa osnovane služnosti u odnosu prema tuženicima pod 1., 3., 4., 5., 6. i 7.), dok je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova prema zemljišnoknjižnom izvatku za z.u. 3566. k.o. L., zk. tijelo AI, tuženik pod 3. M. Ž. suvlasnik poslužne nekretnine (čkbr. 2719) za 1/16 dijela. Dakle, riječ je o različitom činjeničnom osnovu pa ne može biti riječi o nepodudarnom pravnom shvaćanju izraženom u odluci na koju se podnositelj revizije poziva u odnosu na pobijanu odluku u ovom sporu.

U dijelu kojim tuženici osporavaju utvrđenja nižestupanjskih sudova, revizija zapravo svodi na činjenična pitanja konkretnog slučaja koja ne mogu biti predmetom ispitivanja u revizijskoj fazi postupka.

Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 15. studenoga 2017.