- 1 -              Rev 1442/13-2

Broj: Rev 1442/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) A. K. iz G. S., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u K., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženici): 1. M. K. iz D. R., i 2. D. H. iz N., koje zastupa punomoćnica G. P. T., odvjetnica u O., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 1225/2011-2 od 6. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 1886/07-55 od 18. veljače 2011. u sjednici održanoj 15. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica dijela kčbr. 1064 od 67. čhv. upisane u z.u. 231/A k.o. E., koji dio je prema skici lica mjesta vještaka S. (list 67. spisa) označen točkama A-B-C-D-E-F-A, pod novom oznakom kčbr. 1064/1 kuća i dvorište od 39 čhv., što su tuženici dužni priznati i dozvoliti da se u zemljišnim knjigama izvrši otpis navedenog dijela kčbr. 1064 od 67. čhv. upisane u z.u. 231/A k.o. E., pod novom oznakom kčbr. 1064/1 kuća i dvorište od 39 čhv. u korist tužiteljice u cijelosti, a u skladu s parcelacijskim elaboratom br. 97/10 od 14. listopada 2010., s imena tuženika (izreka pod t. I. prvostupanjske presude). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev na predaju u posjed kčbr. 1064 vrt u Katić brdu od 67. čhv. upisane u z.u. 231/A k.o. E. (izreka pod t. II. prvostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) su podnijeli tuženici, uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Tuženici postavljaju pitanja: „1. Kada je predmet parničnog postupka utvrđenje vlasništva dijela određene katastarske čestice, da li je u upravnom postupku potrebno pravomoćno izvršiti parcelaciju nekretnine ili barem ishoditi ovjereni parcelacijski elaborat, ili je dopušteno utvrditi vlasništvo dijela određene nekretnine opisno (kao u konkretnoj situaciji A-B-C-D-E-F-A)? 2. Da li se prilikom utvrđenja i označavanja prijepora nužno strogo držati pokazivanja stranaka na terenu, ili rješenja donesenog u upravnom postupku kojim se utvrđuje građevinska čestica, a koje rješenje odstupa od onog što su stranke pokazale na terenu?“ Tuženici postavljaju i treće pitanje koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbama čl. 260. i 261. ZPP-a.

Pri tom tuženici ističu da je riječ o pitanjima važnim osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Međutim, ništa konkretno iz čega bi proizlazila osnovanost ovakvih tvrdnji revizija ne sadrži. Daljnji navodi izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao da je riječ o tzv. redovnoj reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Navedenim revidenti u reviziji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, niti na zauzeta shvaćanja revizijskog suda koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Isto tako, da bi se postavljena pravna pitanja mogla smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što revidenti imaju različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci.

Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 15. studenoga 2017.