- 1 -              Rev 2497/13-2

Broj: Rev 2497/13-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice V. T. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr - 5611/11-2 od 2. travnja 2013., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl - 4442/10 od 13. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se revizija ovrhovoditeljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr - 5611/11-2 od 2. travnja 2013. u pobijanom dijelu pod t. I., III. i V. izreke i predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

O troškovima postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba ovršenika, ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl - 4442/10 od 13. siječnja 2011., te odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice od 16. srpnja 2010. (izreka pod t. I. drugostupanjskog rješenja). Odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl - 4442/10 od 25. ožujka 2011. (izreka pod t. II. drugostupanjskog rješenja). Obvezana je ovrhovoditeljica naknaditi ovršeniku trošak žalbe u iznosu od 615,00 kuna (izreka pod t. III. drugostupanjskog rješenja). Odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu daljnjeg troška sastava žalbe u iznosu 922,50 kuna (izreka pod t. IV. drugostupanjskog rješenja). Odbijen je zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu ovršenika (izreka pod t. V. drugostupanjskog rješenja).

Protiv drugostupanjskog rješenja pod t. I., III. i V. izreke reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 112/12 - dalje: OZ) je podnijela ovrhovoditeljica zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidentice važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se rješenje preinači shodno iznesenim navodima u reviziji.

Na reviziju nije odgovoreno.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, između ostalog ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP-a, koja se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 19. st. 1. OZ-a, u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude.

Ovrhovoditeljica postavlja pitanje: „...da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?“ Pri tom ovrhovoditeljica ističe da je riječ o pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici a postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu prema rješenju istog suda br. Gžovr – 3990/11-2 od 22. svibnja 2012., Gžovr – 1429/11-2 od 29. ožujka 2011. i Gžovr – 4470/11-2 od 12. lipnja 2012.).

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni obzirom da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova o navedenom pravnom pitanju. Isto tako, revizija je osnovana.

U konkretnom slučaju ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr – 19423/04 od 30. prosinca 2008. kao ovršne isprave, kojom je ovršeniku naloženo isplatiti ovrhovoditeljici iznos od 10.368,50 kuna sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačno određene iznose od 2004. godine, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.458,70 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2008. do isplate. Ovrhovoditeljica (pozivom na izvršeni prijeboj međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika u iznosu od 10.080,40 kuna, te izvršena uračunavanja) ovršnim prijedlogom zahtijeva ovrhu radi namirenja potraživanja u iznosu od 10. 368,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. 12. 2008. do isplate, nepodmirenog dijela zateznih kamata dospjelih do 29. 12. 2008. u iznosu od 534,53 kune, te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu kojeg odredi sud, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a koji prijedlog je rješenjem o ovrsi i prihvaćen.

Pobijanim rješenjem drugostupanjski sud je prihvaćajući žalbu ovršenika ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu cijeneći (primjenom odredbe čl. 35. st. 3. OZ-a) da prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine određenu sukladno izreci ovršne isprave u smislu odredbe čl. 35. st. 1. OZ-a.

Izloženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, vjerovnik koji od dužnika zahtjeva pored glavnice, kamate i troškove postupka na temelju ovršne isprave, ima pravo uračunavanja u skladu s odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Tako je u okolnostima kada je novčana tražbina određena ovršnom ispravom u određenom dijelu ispunjena prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj dužan u zahtjevu za ovrhu naznačiti uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a i tražbinu čije ostvarenje traži, tj. iznos koji po njegovom mišljenju nije plaćen prije pokretanja ovršnog postupka, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Dakle, ovrhovoditelj može zahtijevati ovrhu po pravomoćnoj ovršnoj ispravi ako je nakon izvršenog uračunavanja u smislu odredbe čl. 172. ZOO-a utvrdio da ovršenik nije u cijelosti podmirio dugovanje (zahtijevati manje od onog na što bi imao pravo po ovršnoj ispravi).

Kako drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ispitao ostale žalbene navode ovršenika to nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja, već je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a valjalo u pobijanom dijelu pod t. I., III. i V. izreke ukinuti drugostupanjsko rješenje i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a.

Zagreb, 15. studenoga 2017.