Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revt 502/16-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revt 502/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d., S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tuženika H. G. d.d. u stečaju, U., kojeg zastupa punomoćnica A. Z., odvjetnica u R., radi utvrđivanja osporene tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -2091/13-3 od 3. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-1451/12-21 od 7. studenoga 2012., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

              Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi tražbina tužitelja u iznosu 68.636.836,22 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 248.100,00 kn (točka II. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili podredno da se te presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Osim uopćenog prigovora da se protiv drugostupanjske presude može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. i st. 1. ZPP, ako je takva potonja povreda učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, podnositelj revizije nije obrazložio u čemu bi se ogledala takva bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Budući da se revizijski razlozi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iscrpljuju u navođenju zakonskog teksta ZPP kojim je uređeno pravo na podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovne revizije),  to revizijski sud nije bio ovlašten upustiti se u ispitivanje je li u postupku koji je prethodio reviziji počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev na utvrđenje postojanja novčane tražbine prema tuženiku kao stečajnom dužniku tužitelja u svojstvu stečajnog vjerovnika tuženika.

 

U postupku je utvrđeno da tužitelj u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom nije imao imovinskopravnu tražbinu prema njemu sukladno čl. 70. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj  44/96, 161/98, 29/99, 129/00 i 123/03 - dalje: SZ).

 

Također u postupku koji je prethodio reviziji tužitelj nije dokazao da bi u smislu čl. 452. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) u imovinu tuženika prešla cjelokupna imovina trgovačkog društva H. t. d.o.o., osim sporne nekretnine iz prodaje koje se u ovršnom postupku tužitelj djelomično i namirio kao razlučni vjerovnik.

 

Utvrđeno je, dakle, da ne postoje pretpostavke da bi tuženik bio odgovoran po bilo kojoj osnovi za potraživanje tužitelja prema bivšem trgovačkom društvu H. t. d.o.o.

 

Odredba čl. 396.a st. 1. ZPP daje ovlaštenje revizijskom sudu da se umjesto posebnog obrazloženja pozove na razloge iz prvostupanjske ili drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

U predmetnom slučaju nastavno revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, na koje podnositelja revizije i upućuje.

 

Na osnovu izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Suglasno čl. 396.a st. 2. ZPP revizijski sud će uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i razloge drugostupanjske odluke na koju se pozvao.

 

Na temelju odredbe čl. 155. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao nepotreban.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu