- 1 -              Rev 1761/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1761/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. osiguranje d.d., Z., F. K., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. L. u Z., protiv tuženika J. o. d.d., S., P. Z., Z., koga zastupa punomoćnica I. G. Z., odvjetnica u odvjetničkom društvu G. P. u Z., radi naplate regresnog potraživanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7759/12-2 od 16. travnja 2013. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-901/06-41 od 2. svibnja 2012., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj  P-901/06-50 od 13. rujna 2012., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.401,85 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. travnja 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8% poena, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.7500,00 kuna.

 

              Drugostupanjskom presudom u stavku I izreke preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tuženi zahtjev, dok je u stavku II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 10.928,50 kuna.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), kao i reviziju iz čl. 382. toč. 2. ZPP, te predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, podredno da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu parničnih troškova kao i troškova revizijskog postupka, podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog  dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv postojanja ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i. 373.b ZPP.

 

              U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu novčane svote, pa je slijedom odredbe čl. 37. st. 1. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora novčanog potraživanja.

 

              Kako vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev iznosi 13.401,85 kuna ne prelazi 200.000,00 kuna revizija tužiteljice nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju.

 

              Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

 

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

 

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a prema odredbi st. 2. tog zakonskog članka – prigodom donošenja odluke iz st. 1. ovog članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

U konkretnom predmetu drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP. Prema tome nije ostvarena pretpostavka za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP u svezi sa čl. 373.a ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, kao niti na temelju odredbe čl. 373.b ZPP.

 

Dakle, nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane čl. 382. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP, pa ista nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema st. 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U sadržaju revizije određeno su naznačili slijedeća pitanja:

 

1. Da li ako u ponašanju vozača – oštećenika nema nikakve protupravnosti postoji njegova sukrivnja odnosno suodgovornost za nastali štetni događaj, zbog njegove eventualno neadekvatne reakcije na protupravno postupanje drugog vozača koji ga je svojim postupkom ugrozio?

 

2. Da li drugostupanjski sud može na alternativno postavljene pretpostavke/hipotetske mogućnosti o načinu postupanja jedne od stranaka primjenjivati materijalno pravo i odlučivati o krivnji ili materijalno pravo primjenjivati samo na činjenice koje su sa sigurnošću utvrđene?

 

3. Da li drugostupanjski sud može navoditi kao utvrđenu činjenicu, nešto što niti prvostupanjski sud ne navodi kao utvrđenu činjenicu niti je ista utvrđena kao rezultat dokaznog postupka – vještačenja?

 

4. Je li drugostupanjski sud ovlašten preinačiti presudu prvostupanjskog suda na temelju tako utvrđene činjenice?

 

U odnosu na razloge važnosti postavljenih pitanja revident se poziva na revizijske odluke ovog suda poslovni broj Rev 2368/93 od 28. rujna 1994. i Rev 608/07 od 12. rujna 2007. uz tvrdnju da je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem iz navedenih odluka.

 

Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 13.401,85 kuna prema tuženiku kao osiguratelju vozila čiji je vozač, po tvrdnji tužitelja, prouzročio prometnu nezgodu.

 

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sud odbija tuženi zahtjev jer ocjenjuje da su oba sudionika prometne nezgode podjednako kriva (50 : 50%). Osiguranik tužitelja M. Š., jer nije poštovao prednost glavne prometnice, a osiguranik tuženika je ili prekoračio dozvoljenu brzinu i nije pravovremeno reagirao kočenjem, ili je vozio dozvoljenom brzinom, ali nije pravilno reagirao srednjim prikočivanjem nakon što je uočio vozilo koje se kreće iz sporedne ulice.

 

U odnosu na prvo postavljeno pitanje da li ako u ponašanju vozača – oštećenika nema nekakve protupravnosti, postoji njegova sukrivnja  odnosno suodgovornost za nastali štetni događaj, zbog njegove eventualno neadekvatne reakcije na protupravno postupanje drugog vozača koji ga je svojim postupkom ugrozio kao razlog važnosti revident se poziva na odluku ovog suda poslovni broj Rev-2368//84 od 28. rujna 1984.

 

U navedenoj odluci ovog suda poslovni broj Rev 2368/84 od 28. rujna 1984. je izraženo shvaćanje da ako u ponašanju tužitelja, bez obzira na stanje alkoholiziranosti nema protupravnosti tada nema niti njegove krivnje za nastali štetni događaj, a adekvatno reagiranje ili neadekvatno reagiranje u vožnji automobilom koji zaključak se temelji na ocjeni reagiranja prosječnog vozača na iznenadno nepravilno ponašanje u vožnji drugog vozača sadrži već time u sebi elemente objektivne odgovornosti pa kao takvo nije pretpostavka za odgovornost u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom po principu krivnje.

 

U odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1326/08 od 28. rujna 2010. na koju se revident također poziva kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja, izraženo je shvaćanje da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika, pošto iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da na strani tužitelja, nema doprinosa štetnom događaju.

 

U odnosu na prvo postavljeno pitanje u konkretnom slučaju nižestupanjski sud ocjenjuje da postoji protupravnost oba vozača odnosno sudionika u prometnoj nezgodi, pa nije riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, radi čega se ovo pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava  i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je reviziju glede tog pitanja valjalo odbaciti.

 

U odnosu na drugo postavljeno pitanje drugostupanjski sud je pošao od utvrđenih činjenica, a hipotetski je raspravljao samo o mogućnosti izbjegavanja nesreće, dok je u odluci ovog suda poslovni broj Rev-608/07 od 12. rujna 2007. na koju se revident poziva kao razlog važnosti ovog postavljenog pitanja je izraženo shvaćanje, da nesreća prouzročena uporabom nepoznatog vozila samo je hipotetična mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice. Stoga ni o tom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu, pa isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava  i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je i u odnosu na to drugo pitanje reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Što se tiče ostala dva postavljena pitanja revident ne daje razloge važnosti jer u reviziji nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se moglo sa sigurnošću zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

 

Prema tome u odnosu na treće i četvrto pitanje podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije, koje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

 

Stoga je revizija nedopuštena slijedom čega je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.