- 1 -              Rev 13/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 13/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. Z. d.d. Z., koga zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnici u R., protiv prvotuženice M. M. r. I. iz P., drugotuženice M. K. J. iz H. i trećetuženice K. K. K. iz H., svi kao nasljednici iza pok. P. T., svi odsutni i nepoznata boravišta, svi zastupani po skrbniku za poseban slučaj A. V., odvjetnici u R., radi utvrđenja i upisa općeg dobra, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2016/11-2 od 29. veljače 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-62/07 od 25. studenoga 2010., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je nekretnina k.č.br. 4135/1 pašnjak, površine 2473 m2 i k.č.br. 4134/2 pašnjak površine 1125 m2 upisane u z.k.ul. 759 k.o. K., u naravi autocesta, opće dobro, te nalaganje zemljišno-knjižnom odjelu da predmetne nekretnine uknjiži kao opće dobro uz istovremeni upis prava koncesije u korist tužitelja u trajanju do veljače 2031.

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revident je kao pravna pitanja naznačio sljedeća pitanja;

 

1. „Da li se u slučaju promjene materijalnog prava do koje je došlo u tijeku trajanja parničnog postupka, na konkretan pravni predmet primjenjuju odredbe zakona koji je vrijedio u vrijeme podnošenja tužbe, ili odredbe zakona koje vrijede u vrijeme zaključenja glavne rasprave odnosno presuđenja?“

 

2. “Da li se izmjene i dopune određenog materijalnog zakona (u konkretnom slučaju riječ je o Zakonu o javnim cestama) u kojim u prijelaznim i završnim odredbama nije uopće propisano na koji način će se postupati sa postupcima u tijeku, primjenjuju i na postupke u tijeku, odnosno da li se u tom slučaju izmjene i dopune zakona mogu retroaktivno primjenjivati i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu izmjene i dopuna zakona?“

 

3. “Da li dva istovrsna postupka (ista činjenična i pravna osnova) pokrenuta u vrijeme važenja istog zakona, mogu zbog različite duljine trajanja postupka biti riješena na različit način i to isključivo kao posljedica izmjene materijalnog zakonodavstva?“

 

4. “Da li je takvim tumačenjem drugostupanjskog suda tužitelj stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge subjekte o čijim pravima je odlučeno prije stupanja na snagu izmjene zakona?“.

 

Kao razloge revident navodi odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1679/09, Županijskog suda u Virovitici br. Gž-1074/09 te Županijskog suda u Rijeci Gž-2759/08 kao i na odluku Europskog suda za ljudska prava Vusić c/a Republika Hrvatska.

 

Drugostupanjske odluke na koje se poziva tužitelj ne odnose se na postavljena pitanja jer su donesene u postupcima u kojima je prvostupanjska presuda donijeta prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/09) a koji Zakon je na snagu stupio 29. prosinca 2009. tako da se u njima ne razmatra izmjena koja je uvedena navedenim Zakonom a odnosi se na činjenicu da je javna cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

Nadalje, niti odluka Europskog suda za ljudska prava Vusić c/a Republika Hrvatska ne odnosi se na postavljena pitanja jer se ta odluka odnosi na situaciju kad Vrhovni sud donio dvije različite odluke u istom predmetu.

 

Budući da iz navedenog proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za razrješenje predmetnog spora, valjalo je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP-a odbaciti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.