- 1 -              Rev 3125/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3125/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice L. M. udove D. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., protiv I-tuženika-protutužitelja Z. M. pok. D. iz S., OIB: ..., II-tužene-protutužiteljice Lj. M. pok. I. iz K. G., OIB: ..., III-tužene-protutužiteljice M. M. pok. D. iz K. G., OIB: ..., IV-tuženika-protutužitelja D. M. pok. D. iz K. G., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., i V-tužene-protutužiteljice G. M. pok. D. iz S., OIB: ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji I-IV-tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžst-546/14 od 2. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P2-6077/10 od 30. srpnja 2014., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžst-546/14 od 2. srpnja 2015. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj P2-6077/10 od 30. srpnja 2014. kojom je u toč. I izreke prihvaćen tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je tužiteljica L. M. vlasnica za cijelo nekretnine označene čest. zem. 2625/109 Z.U. 1050 K.O. G., površine šuma 1.567 m2, kuća i dvor 567 m2, ukupne površine 2.134 m2, te je ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te čest. zem. na njezino ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena do sada upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika M. N. pok. D., a toč. II izreke odbijen je protutužbeni zahtjev I-IV-tuženika kao protutužitelja upravljen na utvrđenje da su vlasnici nekretnine označene čest. zem. 2625/109 Z.U. 1050 K.O. G. ukupne površine 2.134 m2 i to kuća i dvor 567 m2, te šuma 1.567 m2 i to: 1. L. M. ud. D. za 4/24 dijela, 2. G. M. kći D. za 4/24 dijela, 3. Z. M. za 8/24 dijela, 4. Lj. M. za 2/18, 5. M. M. za 2/18 dijela i 6. D. M. za 2/18 dijela, te ovlašteni na temelju te presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te čest. zem. na njihova imena uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena do sada upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika M. N. pok. D., te je ujedno toč. III izreke naloženo I-IV-tuženicima-protutužiteljima isplatiti tužiteljici-protutuženoj iznos 10.175,00 kn na ime parničnih troškova.

 

Protiv drugostupanjske presude I-IV-tuženici-protutužitelji su izjavili reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

 

"1. Materijalnopravno pitanje primjene odredbi koje se odnose na stjecanje vlasništva dosjelošću na temelju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, kao i na temelju odredbi OGZ-a s posebnim uzimanjem u obzir pitanja kada se posjed smatra zakonitim i poštenim?

 

2. Može li diobena nagodba od 1. veljače 1968. predstavljati valjani pravni osnov za izvanknjižno stjecanje prava vlasništva i zakonitost posjeda kod činjenice da predmetna nekretnina čest. zem. 2625/109 K.O. G. nije ušla u ostavinsku masu pok. N.?

 

3. Može li ta nagodba biti temelj izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva kod činjenice da sud drugog stupnja utvrđuje da je 7. studenoga 1963. Odjel za graditeljstvo M. D. odobrilo lokaciju za izgradnju stambene zgrade na čest. zem. 2625/109 u predjelu T., dakle pok. D. dobio je lokaciju na svoje ime, a da nije imao dokaz o vlasništvu?

 

4. Može li ta nagodba biti temelj izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva kod činjenice da sud drugog stupnja utvrđuje da je 9. travnja 1964. investitoru D. M. izdano rješenje o odobrenju projekta za izgradnju vikend kuće, dakle rješenje je izdano prije nego je D. zaključio diobenu nagodbu 1. veljače 1968.?

 

5. Može li se smatrati da je prednik tužiteljice L. M., pok. D. M. dosjelošću stekao pravo vlasništva?

 

6. Dakle, u opisanim okolnostima posjed pok. D. M. nije zakonit, pa je pogrešan stav suda drugog stupnja (toč. 7. str. 4. presude) da je prednik tužiteljice stekao nekretninu dosjelošću kao pošten posjednik, jer je znao i morao znati da mu je upisan otac, a ne bratovština Sv. S.?

 

7. Je li pok. D. kod iznesenih tvrdnji o tome da su svi članovi obitelji M. bili zapravo u posjedu kuće u N., predio T. oznake 2625/109 mogao oporučno raspolagati predmetnom nekretninom u korist svoje supruge L. M.?

 

8. Jesu li tuženici mogli priznati oporuku ostavitelja pok. D. kod činjenice da su u oporuci bile lažno navedene nekretnine koje da imaju pripasti tuženicima, iako ih je ostavitelj otuđio već za života?

 

9. Može li rješenje o nasljeđivanju iza pok. D., kojem je ostavinska imovina raspoređena na nasljednike, iako nije predstavljala ostavinu ostavitelja, tužiteljicu dovesti u povoljniji položaj, jer ona to svoje pravo može izvesti iz prava svojih prednika, a pravo njezinog prednika pok. D. nije isključivo pravo, jer iz spisa ne proizlazi je li isti isključivo nasljednik svog oca pok. N. (uknjiženog vlasnika) u odnosu na predmetnu nekretninu?

 

10. Može li se smatrati da je pok. D. M. bio nepošten graditelj jer je gradio na tuđem zemljištu (uknjiženo vlasništvo oca mu N.), odnosno ishodilo 1963. i 1964. građevinsku dokumentaciju na svoje ime kod činjenice da presuda P-42/74 nije pravilna (jer je pogrešno tužena bratovština Sv. S.), te kod činjenice da iz zemljišnoknjižnog rješenja to jasno i proizlazi obzirom da je rješenjem od 27. veljače 1985. broj Z-875/75 odbijena uknjižba na ime pok. D. zbog upisanog vlasništva njegovog oca?

 

11. Jesu li sudovi postupali arbitrarno kada nisu usvojili prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka od strane tuženika na okolnost da je pok. D. prodao sve zemlje navedene u oporuci koje da bi imale pripasti tuženicima, te jesu li tako oduzeli tuženicima mogućnost da raspravljaju pred sudom?"

 

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve "kako bi se u buduće postigla ujednačenost stavova nižestupanjskih sudova sa veće zauzetim stavovima Vrhovnog suda Republike Hrvatske" pri čemu se revidenti pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2064/13-3 od 25. veljače 2004.

 

Predloženo je u smislu prednjeg ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Obzirom na vrijednost predmeta spora po tužbi tužiteljice označene u iznosu 10.000,00 kn, odnosno obzirom na zakonsku presumpciju o vrijednosti predmeta spora u protutužbi I-IV-tuženika kao protutužitelja u iznosu 50.000,00 kn, sve u smislu odredbe čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a kod činjenice što protutužitelji nisu označili vrijednost predmeta spora, proizlazi da protiv pobijane presude nije dopušteno izjavljivanje revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U podnesenoj reviziji revidenti jesu određeno naznačili pravna pitanja, rješenje kojih moguće je važno za odluku u toj pravnoj stvari. Propušteno je međutim u reviziji određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na ta pitanja odnose, kao i izložiti razloge važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, a zbog kojih bi postojala potreba intervencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske u smislu izražavanja pravnog shvaćanja, a sve radi usuglašavanja različitih pravnih shvaćanja o pitanjima postavljenim u reviziji. Naime, da bi povodom revizije izjavljene u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao odlučivati potrebno je da o pravnim shvaćanjima suda izraženim u pobijanoj odluci, a koja se postavljenim pitanjima izjavljenim u reviziji problematiziraju, postoje suprotna pravna shvaćanja drugih sudova izražena u određenim sudskim odlukama. Revidenti u tom smislu nisu ukazali na konkretne odluke u kojima da bi bilo izraženo suprotno pravno shvaćanje, već se u dokazne svrhe pozivaju na sudske odluke donesene u postupku vođenom između istih stranaka, a u kojima nije izraženo pravno shvaćanje o pitanjima zbog kojih je ova revizija izjavljena.

 

Rješenje pak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2064/13-3 na koje se jedino revizija poziva u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, činjeničnopravno ne može se poistovjetiti sa konkretnim predmetom spora, a kod činjenice da je predmet spora o kojem je odlučeno rješenjem Rev 2064/13-3 bilo stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu s pravom korištenja fizičke osobe, a što ovdje izvjesno nije slučaj. Stoga je jasno da pravno shvaćanje izraženo u rješenju Rev 2064/13-3 ne može se smatrati važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari, a time ni pitanjima postavljenim u reviziji ne može dati značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i time izjavljenu reviziju učiniti dopuštenom.

 

Stoga je reviziju trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.