- 1 -              Rev 2125/15-2

Broj: Rev 2125/15-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku u P., protiv I-tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, II-tuženice R. J., III-tuženice P. P., IV-tuženice N. P., V-tuženika J. B., VI-tuženika A. K., VII-tuženika I. R. i VIII-tuženika D. R., svi odsutni i nepoznata boravišta, svi zastupani po privremenom zastupniku S. C., odvjetniku u M., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-845/12 od 13. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-249/09-19 od 8. ožujka 2012., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Metkoviću broj P-249/09-19 od 8. ožujka 2012. odbijen je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela k.č. 7055/1 k.o. Z. površine 3261 m2, dijela k.č. 5292/1 k.o. R. površine 6079 m2 i dijela k.č. 5294/1 k.o. R. površine 507 m2 prikazano u nalazu i dopuni nalaza vještaka mjernika Z. P., a što su tuženici dužni priznati, u protivnom tužitelj je ovlašten na temelju te presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti prvotuženici iznos 2.500,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-845/12 od 13. svibnja 2015. potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

"U čemu je to razlika u svjedočenju svjedoka, da bi jedni bili vjerodostojni a drugi paušalni, kraj u potpunosti identičnog činjeničnog stanja. Da li je to proklamirana jednakost u primjeni prava. Da li je proklamirana jednakost da u konkretnom predmetu u prvom stupnju odlučuju tri različita suca, različitih sudova i da postupak od tužbe do objave presude traje šest godina, te da je tužitelj bio primoren podnijeti i zahtjev za zaštitu suđenja u razumnom roku."

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na označenu vrijednost predmeta ovog spora u iznosu 5.000,00 kn, to protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona  o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji tužitelj je određeno naznačio pravna pitanja, rješenje kojih moguće je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

No zašto bi rješenje tih pitanja ujedno bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije navedeno u pravcu ukazivanja na postojanje različite sudske prakse o tim pitanjima, a time i potrebe njezinog usuglašavanja putem instituta tzv. izvanredne revizije, a sve u cilju osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske. S tim u svezi treba reći, da ovaj sud nije ovlašten umjesto tužitelja zastupanog po odvjetniku, dakle osobi vičnoj pravu, iznalaziti sam razloge koji bi pitanjima postavljenim u reviziji davali značaj njihove važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer bi takvim postupanjem bila ozbiljno dovedena u pitanje nepristranost suda u postupanju u ovom predmetu u odnosu na drugu stranku u tom postupku. Stoga se ovakva ocjena nedopuštenosti revizije tužitelja od strane ovog suda ne može ni smatrati pretjeranim formalizmom u tumačenju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Slijedom navedenog, a kako ovako izjavljena revizija ne sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost, istu je trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 14. studenoga 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.