- 1 -              Rev 1465/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1465/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz G., zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u V., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici, posl. broj Gž-3045/2011-2 od 6. prosinca 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. broj P-38/10-15 od 8. prosinca 2010., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja S. Š. protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici, posl. broj Gž-3045/2011-2 od 6. prosinca 2012., odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 425.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom tužitelj je obvezan tuženoj naknaditi parnični trošak od 21.000,00 kn (st. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Iako tužitelj u reviziji navodi da reviziju podnosi iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, on taj revizijski razlog nije određeno naveo, a niti obrazložio. Iz revizije tužitelja nije vidljivo koji bi to od nižestupanjskih sudova počinio i to koju konkretnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a nije vidljivo niti u čemu bi se određena bitna povreda odredaba parničnog postupka nalazila. Stoga, revizijski razlog tužitelja bitne povrede odredba parničnog postupka nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete od 425.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate zbog nezakonitosti i nepravilnosti u postupku raspisivanja i provođenja javnog natječaja za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužene.

 

Nižestupanjski sudovi, ocijenivši da u predmetnom postupku raspisivanja i provođenja javnog natječaja za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužene nije bilo nezakonitosti i nepravilnosti, odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja uz primjenu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 190/03 i 199/03 – dalje: ZSDU)

 

Prema odredbi čl. 13. ZSDU štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

 

U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 13. ZSDU. Ovo stoga što raspisivanje i provođenje javnog natječaja za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužene (sve prema odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu - "Narodne novine", broj 66/01, 87/02, 152/08, 153/09 i 21/10) nema značaj upravnih poslova u smislu čl. 13. ZSDU. Davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta predstavlja akt raspolaganja imovinom tužene. Stoga u konkretnom slučaju postojanje eventualne odštetne odgovornosti tužene valja razmotriti u svijetlu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO).

 

Prema čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Kada u predmetnom postupku raspisivanja i provođenja natječaja za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužene nije bilo nezakonitosti i nepravilnosti, tj. kada u konkretnom slučaju ne postoji protupravna radnja (kao jedna od temeljnih pretpostavki odštetne odgovornosti), onda dakle tužena već iz samog tog razloga nije odštetno odgovorna.

 

Revizijski navod tužitelja da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno jer da predmetni natječaj nije pravodobno raspisan, a niti pravodobno proveden, nije od utjecaja na ishod ovog postupka.

 

Ovo stoga što tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između eventualnog propusta pravodobnosti raspisivanja i pravodobnosti provođenja predmetnog natječaja i utužene štete. Naime, tužitelj na konkretan način ne dokazuje da bi upravo on ostvario pravo na zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužene da je predmetni natječaj pravodobno (po shvaćanju tužitelja) bio raspisan i proveden.

 

Ostali revizijski navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava su uopćeni, te nisu uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Kako sadržajem revizije tužitelj pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na sljedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.