- 1 -              Rev 394/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 394/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel Metković, protiv tuženika M. V. sina V. iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u P., radi naplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž 1219/11 od 10. listopada 2012. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-210/11-13 od 28. lipnja 2011. u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na prvo postavljeno pitanje.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              U odnosu na ostala tri pitanja revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime korištenja poljoprivrednog zemljišta položenog u k.o. K. na tabli E8/1 u površini od 17819 m2 za 2003., 2004. i 2005. platiti tužiteljici iznos od 11.225,97 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. U stavku II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu korištenja poljoprivrednog zemljišta položenog u k.o. K. na tabli C1/1 u površini od 8364 m2 za 2003., 2004. i 2005. u iznosu od 7.627,96 kuna sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od podnošenja tužbe do isplate. U stavku III izreke naloženo je tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u iznosu 4.478,00 kuna.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, a žalba tužiteljice u pretežnom dijelu neosnovana, dok se u manjem dijelu (odluci o parničnim troškovima) prihvaća, te je prvostupanjska presuda potvrđena u stavku I i II izreke, i preinačena u stavku III izreke na način da se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 3.066,50 kuna.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava  i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se prihvati revizija i preinači drugostupanjska presuda na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, te da se obveže tužitelja na snašanje troškova postupka i troškova revizije, podredno da se prihvati revizija, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je dopuštena u odnosu na prvo postavljeno pitanje, ali nije osnovana.

 

              U odnosu na ostala pitanja revizija je nedopuštena.

 

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Prema st. 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

U tom smislu revident postavlja sljedeća pitanja:

 

1.      Postoji li mogućnost potraživanja naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta označenog kao "tabla" i koje kao takvo nije evidentirano ni u zemljišnim knjigama ni u katastarskom operatu?

 

2.      Da li je pojedino ministarstvo ovlašteno pokrenuti i voditi postupke naplate naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske  i u svezi navedenog može li Republika Hrvatska tijekom postupka bez inicijative tužitelja i pristanka stupiti u parnice umjesto pojedinog ministarstva?

 

3.      Da li se tržišnu cijenu zakupa poljoprivrednog zemljišta u jednom razdoblju (2003-2005.) može utvrđivati na način da se kao "orjentir" uzme odluka Porezne uprave donijete nakon tog razdoblja (8.11.2007.)?

 

4.      Ima li u sudskim postupcima radi naplate naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske spram korisnika koji nisu u ugovornom odnosu sa Republikom Hrvatskom mjesta primjeni odredbe čl. 219. ZOO ili čl. 165. ZV, i u svezi s tim da li teret dokazivanja površine, klase i kulture zemljišta leži na tužitelju ili tuženiku.

 

Kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja revident se poziva na presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-437/09-2 od 30. travnja 2009. i Gž-1196/10-2 od 13. siječnja 2011. U odnosu na drugo postavljeno pitanje revident se poziva na odluku ovog suda poslovni broj Rev 543/00-2 od 26. ožujka 2003. a u odnosu na treće postavljeno pitanje na revizijske odluke ovog suda poslovni broj Rev 206/07-2 od 10. listopada 2007. i Rev 191/1993-2 od 25. veljače 1993. kao i presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1226/11-2 od 13. rujna 2012.

 

U odnosu na postavljena pitanja i pobijanu odluku smatra da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje je različito od shvaćanja drugih županijskih sudova, odnosno da je ista utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju koje je Vrhovni sud izrazio u navedenim odlukama, pa su odgovori na postavljena pitanja važni za osiguranje jedinstvene primjene prava  i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Uvidom u odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-437/09 od 30. travnja 2009. i prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju u odnosu na prvo postavljeno pitanje pobijana drugostupanjska odluka suprotna je pravnom shvaćanju zauzetom u navedenoj odluci, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, pa prvo postavljeno pitanje predstavlja pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava  i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Stoga je revizija u ovom predmetu dopuštena sukladno odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP u odnosu na prvo postavljeno pitanje: "Postoji li mogućnost potraživanja naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta označenog kao "tabla" i koje kao takvo nije evidentirano niti u zemljišnim knjigama niti u katastarskom operatu?"

 

Međutim, revizija u odnosu na prvo postavljeno pitanje nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za plaćanje naknade za korištenje njenog zemljišta bez pravne osnove i to za razdoblje od 2003. do 2005.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

-           da je tuženik bez pravne osnove u spornom razdoblju (2003., 2004. i 2005.) koristio 17819 m2 poljoprivrednog zemljišta – oranice na lokalitetu J. 1 I klase vlasništvo tužiteljice,

 

-           da nije koristio poljoprivredno zemljište na tabli C1/1 položeno u k.o. K. čija površina prema izvodu iz elaborata Geodetskog zavoda d.d. S. je 8407 m2,

 

-           da bi tržišna cijena zakupa poljoprivrednog zemljišta koje je koristio u spornom razdoblju iznosila za 1 hektar 2.100,00 kuna, odnosno 0,21 kn po m2.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi djelomično prihvaćanju tužbeni zahtjev te nalažu tuženiku platiti korist što ju je imao od korištenja poljoprivrednog zemljišta.

 

U odnosu na postavljeno pravno pitanje postoji li mogućnost potraživanja naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta označenog kao "tabla", i koje kao takvo nije evidentirano ni u zemljišnim knjigama ni u katastarskom operatu drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku u kojem je predmet spora isplata naknade za korištenje zemljišta samo označavanje zemljišta po zemljišnoknjižnim ili katastarskim oznakama nije relevantno niti je važan sastojak tužbenog zahtjeva. Nadalje, ocjenjuju da je u takvim postupcima relevantno za valjanost odluke o tome je li tuženik dužan platiti tužiteljici naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta je, da li je on koristio to zemljište i ako je koju površinu i koje kvalitete.

 

I prema shvaćanju ovog revizijskog suda u konkretnom postupku u kojem se odlučuje o plaćanju naknade za korištenje zemljišta (zahtjev za isplatu) za valjanost odluke o takvom zahtjevu nije odlučno je li zemljište za koje je dosuđena naknada za korištenje označeno zemljišnoknjižnim oznakama odnosno katastarskim oznakama. U takvim postupcima ne odlučuje se o nekom knjižnom pravu (pravu vlasništva i sl.) već je riječ o sporu u kojem se odlučuje o obveznopravnom zahtjevu – zahtjevu za isplatu.

 

Stoga na prvo postavljeno pitanje valja odgovoriti da u postupcima potraživanja naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta postoji mogućnost potraživanja naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta označenog kao "tabla" iako kao takvo nije evidentirano niti u zemljišnim knjigama niti u katastarskom operatu.

 

Budući je na temelju iznesenog drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i djelomično prihvatio tužbeni zahtjev to je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika u odnosu na prvo postavljeno pitanje valjalo odbiti.

 

U odnosu na drugo postavljeno pitanje drugostupanjski sud je izrazio shvaćanje da je tužiteljica u postupku Republika Hrvatska i da je kao takva navedena u pobijanoj odluci od početka postupka a daljnje označavanje nekog ministarstva ne znači da je to ministarstvo stranka u postupku. Zbog toga shvaćanje izraženo u odluci ovog suda poslovni broj Rev 543/00-2 od 26. ožujka 2003. na koje revident poziva u reviziji a u kojoj se kao tužitelj pojavljuje B. županija, te je u odnosu na tog tužitelja prihvaćen prigovor promašene aktivne legitimacije zbog nedostatka posebne punomoći Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, ne daje razloge važnosti postavljenom pitanju jer se radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

Stoga u odnosu na drugo postavljeno pitanje nema pretpostavke za dopuštenost revizije te je u odnosu na to pitanje reviziju valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

 

Obrazlažući važnost trećeg postavljenog pitanja revident upućuje na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1226/11-2 od 13. rujna 2012. koja je donesena u postupku radi predaje u posjed, dakle u neusporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa niti u odnosu na ovo postavljeno pitanje ne postoje pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP, te je revizija također nedopuštena.

 

U odnosu na četvrto postavljeno pitanje valja primijetiti da su izostali razlozi važnosti koji bi opravdavali dopuštenost revizije u smislu osiguranje jedinstvene primjene prava  i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema tome drugo do četvrto postavljeno pravno pitanje iz navedenih razloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava  i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je podnesena revizija nedopuštena.

 

Slijedom toga je, na temelju odredbe čl. 393. i čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.