- 1 -              Rev 2249/15-2

Broj: Rev 2249/15-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz V., zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji punomoćnice tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1177/2011-2 od 16. ožujka 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kninu broj 1P-132/2010 od 15. ožujka 2011., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku sadržanom u odluci broj Gž-1177/2011-2 od 16. ožujka 2015. potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Kninu broj 1P-132/2010 od 15. ožujka 2011. u dijelu kojim je odbijen zahtjev punomoćnice tužiteljice za isplatu joj iznosa 6.881,38 kn na ime troškova izbivanja iz pisarnice i troškova prijevoza na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Protiv navedenog rješenja punomoćnica tužiteljice je izjavila reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

"1. Treba li prilikom odlučivanja o troškovima delegacije punomoćnice tužitelja, a koji troškovi su nastali jer je predmetni spis Prvostupanjskom sudu ustupljen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 18. veljače 2010. godine a radi odlazaka na ročišta za glavnu raspravu na delegirani sud 20. siječnja i 2. ožujka 2011. godine, za ispravnu primjenu članka 10. stavka 5. Zakona o sudovima (NN 150/2005, 16/2007, 113/2008, 153/2009, 116/10, 27/11 i 57/11), a za utvrđivanje visine troškova primijeniti stavak 1. tarifnog broja 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ili stavak 3. istog tarifnog broja budući da je punomoćnik odabrao za dolazak na delegirani sud koristiti osobni automobil?"

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u toj pravnoj stvari, a koje da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o istom postoji različita praksa pojedinih sudova u Republici Hrvatskoj. Predloženo je preinačenje pobijanog rješenja dosuđenjem punomoćnici tužiteljice ukupno zatraženi trošak nastao vezano za odluku o delegaciji suda odnosno ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Troškovi koje punomoćnica tužiteljice potražuje na temelju odredbe čl. 10. st. 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 13/08, 153/09, 186/10, 27/11 i 57/11) vezano za zastupanje tužiteljice pred delegiranim sudom, a sukladno rješenju predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-214/10-17 od 18. veljače 2010. po svojoj pravnoj naravi su parnični troškovi koji su nastali povodom parničnog postupka vođenog između stranaka u ovom postupku i time rješenje kojim je o njima odlučeno i koje je predmet pobijanja u revizijskom postupku ima značaj odluke o parničnim troškovima u smislu odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a).

Smislenim tumačenjem navedene odredbe, zaključiti je da se revizijom mogu pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja imaju značaj odluke o predmetu spora, a kojima se postupak o zahtjevu stranke sadržanim u tužbi dovršava.

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nemaju značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a, a protiv kojeg je dopuštena revizija, jer niti se zahtjevom za naknadu parničnih troškova sadržanom u tužbi, parnični postupak pokreće, niti se donošenjem rješenja o parničnim troškovima, postupak iniciran tužbom završava.

To što je odluka o parničnim troškovima (sadržajno rješenje – čl. 129. st. 5. ZPP-a) sadržana u presudi kojom je ujedno odlučeno o meritumu spora, ne daje joj značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a u smislu da se njime pravomoćno završava postupak. Parnični troškovi su izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom i u njoj istaknutom zahtjevu (čl. 151. st. 1. ZPP-a) o kojem odlučuje sud odlukom (presudom ili rješenjem) i kojom se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a), a bez da tim rješenje o parničnim troškovima sadržano u takvoj odluci stječe svojstvo rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

U tom pravcu, sa ustavnopravnog aspekta ocjenu pravne naravi rješenja o troškovima postupka dao je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-III-4937/2013 od 11. studenoga 2013. uz ostalo navodeći: "... samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu čl. 62. st. 1. Ustavnog zakona u povodu kojeg je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske. U ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da osporavana odluka, u dijelu koji podnositelj pobija ustavnom tužbom, a kojom je odlučeno o trošku ovršnog postupka, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu čl. 69. st. 1. Ustavnog zakona protiv koje bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu."

Prema stanju spisa ovog predmeta postupak je pravomoćno završen presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1177/11 od 16. ožujka 2015. kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadu joj štete, te je ujedno odlučeno o parničnim troškovima, time da je punomoćnica tužiteljice izjavila reviziju samo protiv dijela odluke o parničnim troškovima, a ne i o odluci o glavnoj stvari.

Polazeći od prethodno navedenog, ocijeniti je da u ovom slučaju nema pretpostavki iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, pa ni one iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a kod činjenice da je ista podnesena protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanim u odluci o glavnoj  stvari,  a  koje rješenje ne spada u rješenje o kojem govori odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Takva ocjena utemeljena je na pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015., a prema kojem: "pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

Stoga je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 14. studenoga 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.