- 1 -              Revr 1688/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1688/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u D. S., protiv tuženika Z. h. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1556/16-2 od 13. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4381/14-30 od 16. lipnja 2016., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke tuženika od 23. travnja 2014. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i za vraćanje na posao, te za nadoknadu parničnog troška (toč. I. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja obje nižestupanjske presude sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika samih tih isprava i zapisnika, a pritom je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude odgovorio na relevantne žalbene navode (čl. 375. st. 1. ZPP-a), tako da presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Stoga nije ostvaren istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

S obzirom da tužitelj kroz rečeni revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, za ukazati je da je evidentno riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizijom drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao te za vraćanje tužitelja na posao.

 

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima radnog mjesta kontrolora u Odjelu javnih garaža u Podružnici Z. i to na temelju Ugovora o radu od 30. rujna 2011.,

 

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2014. otkazao tužitelju otkazao ugovor o radu iz razloga što je tužitelj priložio poslodavcu nevjerodostojnu (lažnu) svjedodžbu Srednjoškolskog Centra „Đ. P. S.“, Saobraćajne škole u D. od 7. travnja 2014. o završenom obrazovanju vozača motornih vozila III stupnja, koju je dao i upisati u radnu knjižicu.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su, prema prosudbi ovoga suda, pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim.

 

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac (i radnik) ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Kada je tužitelj pri sklapanju ugovora o radu predao tuženiku radnu knjižicu u kojoj je navedena nevjerodostojna svjedodžba o stjecanju stupnja stručne spreme i vrste zanimanja, on je time zapravo dao tuženiku neistinite podatke važne za zasnivanje radnog odnosa. Zbog tih okolnosti tuženik po prirodi stvari ne može imati niti minimum povjerenja potrebnog za odnos poslodavca i radnika, pa je stoga i po ocjeni ovoga suda tuženik imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje predmetnog ugovora o radu, jer je očito da i uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.

 

Okolnost (na koju u reviziji ukazuje tužitelj) da je tuženik u obrazloženju pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu naveo da je razlog otkaza krivotvorenje javne isprave, a da tužitelj nije osuđen za to kazneno djelo, ne čini predmetni otkaz nedopuštenim. Naime, tuženik je u pobijanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao razlog otkaza naveo ne samo krivotvorenje javne isprave (dokumenata) već i davanje neistinitih podataka važnih za zasnivanje radnog odnosa.

 

Kao što je već prethodno rečeno, kao dostatan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu u konkretnom slučaju ukazuje se već i sama okolnost što je tužitelj pri zasnivanju radnog odnosa dao tuženiku neistinite podatke vezano za stručnu spremu i vrstu zanimanja koje ima.

 

Prema tome, odbijanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza pravilno je primijenjeno materijalno pravo (odredba čl. 108. st. 1. ZR-a), a posljedično tome pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za vraćanje na posao (čl. 116. st. 1. ZR-a), pa stoga nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.