- 1 -              Rev 2928/14-2

Broj: Rev 2928/14-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika S. g.-S. b. d.d. S., OIB: ..., radi utvrđenja i ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-199/14 od 21. kolovoza 2014., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-138/12 od 13. prosinca 2013., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj ..., koji su on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 21. studenog 2005. te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane. U točki II. izreke odbijen je i podredni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnim odredaba sadržanih u člancima 1.1., 4., i 8.1. navedenog ugovora te da navedeni članci ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka III.). U točki IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 275,00 kn.

Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je odbijena i prihvaćena žalba tužitelja i a) potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u cijelosti, te u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnim odredbe sadržane u članku 1.1. Ugovora o kreditu od 21. studenog 2005. te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke, b) preinačena u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen podredni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnim odredaba sadržanih u člancima 4. i 8.1. navedenog ugovora i sudi tako da se te odredbe utvrđuju ništetnim te da isti ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 6.587,50 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije ostvario uspjeh tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude u osporenom dijelu, podredno njezino ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U  sadržaju revizije tuženik je određeno naznačio materijalnopravno pitanje koje glasi:

„Čini li obvezu potrošača odnosno cijenu iz ugovora nerazumljivom i neodredivom odredba u potrošačkom ugovoru kojom se redovna kamatna stopa mijenja temeljem odluke jedne ugovorne strane te je li takva odredba sama po sebi suprotna načelu savjesnosti i poštenja?“

U reviziji se navodi da su drugostupanjski sudovi zauzimali drugačija pravna shvaćanja i kreirali različitu praksu u predmetima s istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovom. U tom se smislu revident poziva na suprotnu odluku Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2658/12 od 11. studenog 2013., ističući da je tužitelj, prema pravnom shvaćanju iz te odluke, potpisom ugovora o kreditu pristao na plaćanje ugovornih kamata prema tuženikovoj odluci o kamatnim stopama. Tvrdi da o sličnoj stvari postoji i drugačija odluka Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-220/09.

Prvostupanjski je sud donio odluku o neosnovanosti glavnog i podrednog tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da je u relevantnom razdoblju bilo dopušteno sklapati ugovore o kreditu uz odredbu prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti kuna izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja kune u odnosu na stranu valutu (kunska protuvrijednost strane valute), kao i da nije bilo zabranjeno ugovaranje promjenjivosti kamatne stope koja je bila određena ugovorom pozivom na Odluku o visini kamatnih stopa kreditora i na koju da su stranke pristale.

Drugostupanjski sud je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, pozivajući se i na pravomoćnu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika (Z. b. d.d. i dr., među ostalim, i tuženikom iz ove parnice S. g. - S. b. d.d.), djelomično preinačio prvostupanjsku presudu (u dijelu sadržanom u eventualnom tužbenom zahtjevu) ističući da su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke, tj. odredbe članka 4. i članka 8.1. nepoštene, i prema tome ništetne, slijedom čega je valjalo žalbu tužitelja djelomično prihvatiti i preinačiti presudu u pobijanom dijelu kako je odlučeno u točki I.b. izreke ove presude.

Protivno navodima revidenta, pobijana odluka utemeljena je na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda u odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojom je odbijena revizija protiv prije naznačene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

Naime, tom revizijskom odlukom odbijene su između ostalog revizije tuženika kao neosnovane (i tuženika iz ove parnice) protiv navedene presude, kojom je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Prema tome, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana odluka podudarna pravnom shvaćanju revizijskog suda, koje je izraženo u odluci Revt-249/14-2, stoga revizija ne udovoljava zakonskim pretpostavkama o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije (iz članka 382. stavak 2. ZPP-a).

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 14. studenoga 2017.