- 1 -              Rev 3225/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3225/15-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P., R., L. & p. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-4003/11-2 od 14. svibnja 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3608/10 od 24. siječnja 2011. ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija i ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-4003/11-2 od 14. svibnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluka o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3608/10 od 24. siječnja 2011., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu 6.251,41 kn sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2008. do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na žiro računu ovršenika.

 

Drugostupanjski sud  je pod točkom I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3608/10 od 24. siječnja 2011. te je odbacio prijedlog za ovrhu, pod točkom II. izreke je odbio žalbu ovršenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje poslovni broj Ovrpl-3608/10 od 24. ožujka 2011. (kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe), pod točkom III. izreke ovrhovoditelju je naloženo naknaditi ovršeniku trošak žalbe u iznosu 1.153,12 kn, te je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja pod točkama I., III. i IV. izreke ovrhovoditelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložio je preinačiti drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava revizije.

 

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, dok je odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a propisano da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

 

U reviziji ovrhovoditelj postavlja sljedeće pitanje:

 

"Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 3. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 6.251,41 sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2009. do isplate, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-249/08 od 20. studenog 2009., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 8.294,80 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od kn 3.394,65, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?''

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, ovrhovoditelj se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012., i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2172/12 od 13. ožujka 2014. iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točci 1., navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ-a propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja predlagatelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate troška parničnog postupka dosuđenog ovrhovoditelju u iznosu 3.394,65 kn, zateznih kamata na iznos glavnog potraživanja dospjelih do 5. prosinca 2008. u iznosu 5.648,84 kn, te dijela glavnog potraživanja u iznosu 2.040,21 kn), a pritom da je ostao nepodmiren dio glavnog potraživanja u iznosu 6.254,59 kn – sukladno čemu je ovrhovoditelj naznačio tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pritom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata dijela glavnice sa drugačijim tijekom zateznih kamatama od onoga kako je ovrhovoditelju dosuđeno ovršnom ispravom.

 

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju nepodmireni dio glavnog potraživanja, te potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek.

 

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata dijela glavnog potraživanja sa zateznim kamatama sa drugačijim tijekom od onoga koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.