- 1 -              Revr 1124/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1124/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i  Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u I., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sinju, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-379/13 od 27. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-370/12 od 19. listopada 2012., u sjednici održanoj 14. studenog 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu plaće od 980.000,00 kn za razdoblje od 15. rujna 1992. do veljače 2009. u pojedinačnim iznosima s pripadajućim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 49.250,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku u smislu revizijskih navoda podredno ukinuti pobijanu presudu i presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revidenta pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje s jasnim razlozima o svemu što je od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu plaće od 980.000,00 kn za razdoblje od 15. rujna 1992. do veljače 2009. zbog nezakonitog prestanka djelatne vojne službe.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske 9. kolovoza 1994. donijelo rješenje kojim tužitelju prestaje djelatna vojna služba 15. rujna 1992. (iz razloga što je samovoljno napustio postrojbu i izostao pet radnih dana uzastopce),

 

              - da je Upravni sud presudom od 12. listopada 2000. poništio navedeno rješenje,

 

              - da je Ministarstvo obrane 22. listopada 2001. donijelo rješenje kojim tužitelju prestaje djelatna vojna služba 15. rujna 1992.,

 

              - da je Upravni sud presudom od 18. travnja 2002. poništio to rješenje,

 

              - da je Ministarstvo obrane 2. listopada 2008. donijelo rješenje kojim se utvrđuje da je tužitelju prestala djelatna vojna služba 1. listopada 1992. na temelju osobnog zahtjeva, da je ta odluka postala konačna i pravomoćna jer je Upravni sud presudom od 5. ožujka 2009. odbio tužbu protiv osporavanog rješenja.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da je tužitelju konačnim i pravomoćnim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 2. listopada 2008. utvrđen prestanak djelatne vojne službe s 1. listopada 1992. temeljem osobnog zahtjeva sukladno odredbi čl. 392. st. 1. podstavak 4. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 52/91) pa da stoga tužitelju ne pripada pravo na zatraženu bruto plaću.

 

              Ovakav stav nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud.

 

              U pogledu odluka na koja se poziva revident potrebno je reći da revizijski navodi koji se odnose na nepravomoćna rješenja Ministarstva obrane, kao i na presude Upravnog suda kojima su poništena rješenja Ministarstva obrane, ne utječu na zakonitost pobijane odluke.

 

              Obzirom na navedeno,pozivanje revidenta na pravna načela (ne bis in idem, ne varie iudicater, zabrana reformatio in peius) pravno je irelevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 14. studenog 2017.