- 1 -              Rev 1433/12-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1433/12-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćnici Lj. J.-P., odvjetnici iz K., protiv I. tuženika D. d.o.o. iz G. K., i II. tuženika I. P. iz V., oboje zastupanih po punomoćnici S. D.-P., odvjetnici iz K., radi obvezivanja na trpljenje brisanja i upisa u zemljišnim knjigama, utvrđenja ništavnim ugovora i predaje posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž-419/11-2 od 15. prosinca 2011. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-987/09-105 od 30. ožujka 2010., u sjednici od 14. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskom presudom žalbe tuženika su djelomično uvažene i djelomično odbijene i prvostupanjska presuda je preinačena tako da su odbijeni tužbeni zahtjevi koji glase:

 

"Tuženik D. d.o.o. G. K., …, istovjetan sa ranije D. d.d. za trgovinu V., … i na adresi T., …, kao pravni sljednik u zemljišnim knjigama upisanog kao OUR za promet namještajem i građevinskim materijalom F. B. V., …, dužan je trpjeti da se u zemljišnim knjigama na nekretninama u k.o. K. zk.ul.br. 10547 i to čkbr. 1215/3 put na … sa 1a i 1 m2 čkbr. 1213/2 dvor na …sa 51 m2, temeljem ove presude briše upisano društveno vlasništvo i da je korisnik ovih nekretnina I-tuženik upisan po pravnom predniku, sve u 87/100 dijela predmetnih nekretnina, te je I-tuženik nadalje dužan trpjeti da se na temelju ove presude u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama izvrši uknjižba prava suvlasništva na ime tužitelja T. d.d. Z., …, u 87/100 dijela, sve u roku od 15 dana.

 

II. Utvrđuje se da su ništavi Kupoprodajni ugovor od 25. svibnja 2001. godine zaključen između I-tuženika D. d.d. za trgovinu V., …, i na adresi T., …, istovjetan sa sada D. d.o.o. G. K., ... kao prodavatelja, i II tuženika I. P. iz V., …, kao kupca, za nekretnine iz zk.ul.br. 35, čkbr. 1216/1 zgrada na … 21 21 m2, dvor na … sa 1 a 88 m2, ukupno 2 a 9 m2, čkbr. 1216/2 zgrada na … sa 2 a 62 m2, dvor na … sa 3 a 65 m2, ukupno 6 a 27 m2, čkbr. 1216/3 zgrada na … sa 1 a 38 m2, i dvor na … sa 10 m2, ukupno 1a 48 m2, te čkbr. 1217/2 pašnjak na … sa 3 a 85 m2, i Kupoprodajni ugovor od 15. rujna 2005. godine, zaključen između I. tuženika D. d.o.o. V., …, sada G. K., …, kao prodavatelja, i II tuženika I. P. iz V., …, kao kupca, za nekretnine iz zk.ul.br. 10547 k.o. K., čkbr. 1215/2 put na … sa 1 a 72 m2, čkbr. 1211/2 put u … sa 6a 32 m2, čkbr. 1211/3 put u … sa 62 m2, i čkbr. 1214/4 zgrada na … sa 55 m2, a koje nekretnine su sada upisane u novom zk.ul.br. 13079 k.o. K., čkbr. 1211/2 put … sa 632 m2, čkbr. 1211/3 put u … sa 62 m2, čkbr. 1214/4 zgrada na … sa 55 m2 i čkbr. 1215/2 put na … sa 172 m2, navedeni ugovori ne proizvode pravni učinak te se briše upis prava vlasništva II-tuženika I. P. iz V., …, na nekretninama u k.o. K. zk.ul.br. 13079 čkbr. 1211/2 put u … sa 6 a i 32 m2, čkbr. 1211/3 put u … sa 62 m2, čkbr. 1214/4 zgrada na … sa 55 m2, čkbr. 1215/2 put na … sa 172 m2, i na nekretninama u k.o. K., zk.ul.br. 35 čkbr. 1216/1 zgrada na … sa 21 m2, dvor na … sa 1 a 88 m2, ukupno 2 a i 9 m2, čkbr. 1216/2 zgrada na … sa 2 a i 62 m2, dvor na … sa 3 a i 65 m2, ukupno 6 a i 27 m2, a temeljem ove presude, što je II-tuženik I. P. dužan trpjeti, izvršit će se upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u k.o. K., zk.ul.br. 13079 i 35 na ime i kao vlasništvo tužitelja T. d.d. Z., …, a II-tuženik je dužan navedene nekretnine predati u nesmetani posjed tužitelju, te sa nekretnina u k.o. K. zk.ul.br. 35 čkbr. 1216/3 zgrada na … sa 1 a 38 m2, i dvor na … sa 10 m2, ukupno 1 a 48 m2, ukloniti sagrađenu metalno stakleno plastičnu konstrukciju ispred ugostiteljskog objekta u poslovno stambenoj zgradi na … u K. i ukloniti sve pokretnine vezano uz tu konstrukciju, sve u roku od 15 dana.",

 

dok je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kojom je dopuštena preinaka tužbe, a preinačeno u točki II. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima, tako da preinačeno glasi:

 

"Tužitelj T. d.d. Z. dužan je platiti 1. tuženiku D. d.o.o. G. K. parnični trošak u iznosu od 28.300,88 kn u roku od 15 dana.

 

Tužitelj T. d.d. Z. dužan je platiti 2. tuženiku I. P. parnični trošak u iznosu od 25.175,88 kn."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju „temeljem odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. i 3. i st. 2. t. 1. i 2. u vezi čl. 385. st. 1. t. 2. i 3. i st. 2., te čl. 385.a ZPP-a“, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužitelja je da se osporena presuda ukine i potvrdi prvostupanjska presuda "u dijelu kojim je pobijanom presudom preinačena".

 

Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 15. prosinca 2011., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbama čl. 29. i 36. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13 - dalje: ZID ZPP-a/13) na ovaj spor glede dopuštenosti podnesene revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je ova donesena prema odredbama čl. 373.a tog Zakona.

 

Prema odredbama čl. 373.a st. 1. ZPP-a drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, dok je prema odredbi st. 2. toga članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. toga članka drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Prema odredbi st. 3. istoga članka, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka drugostupanjski sud će takvu presudu donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. toga zakona.

 

U ovom slučaju drugostupanjski sud je odlučujući po žalbama tuženika tužbene zahtjeve ocijenio neosnovanim i prvostupanjsku presudu preinačio - pozivajući se na citirane odredbe čl. 373.a ZPP-a.

 

Stoga, a obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredaba čl. 373.a ZPP-a, tako da je protiv takve (prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a) dopuštena redovna revizija, revizija tužitelja ne može se razmatrati u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a, kao izvanredna revizija - na koju se revident poziva.

 

U takvoj situaciji, dakle - kada je dopušteno podnošenje redovne revizije:

 

- stranka nema mogućnost odabira hoće li podnijeti redovnu ili izvanrednu reviziju: ona ima pravo samo na redovnu reviziju,

 

- pa se podnesena revizija ima razmotriti kao redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u dijelu u kojemu se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta da osporena presuda "ne sadrži obrazloženje s obzirom na dokaze koji su u postupku provedeni" i da se time (suštinski) ne može ispitati - budući da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dano obrazloženje te presude je nerazumljivo i proturječno rezultatima provedenog dokaznog postupka, ta presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevima tužitelja od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a kako je njime drugostupanjski sud nakon ocjene svakog za odluku o predmetu spora odlučnog dokaza - kao i svih dokaza zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, odgovorio i na sve ovdje (za odluku o predmetu spora) relevantne žalbene navode, nisu ostvarene bitne povrede (na koje revident upućuje) iz odredaba čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmetom spora u revizijskom stupnju zahtjevi su tužitelja:

 

- na obvezivanje I. tuženika, "istovjetnog sa ranije D. d.d. za trgovinu V., … i na adresi T., …", i to "kao pravnog sljednika u zemljišnim knjigama upisanog kao OUR za promet namještajem i građevinskim materijalom F. B. V., …", trpjeti da se u zemljišnim knjigama na "nekretninama u k.o. K. zk.ul.br. 10547 i to čkbr. 1215/3 put na …a sa 1a i 1 m2 čkbr. 1213/2 dvor na … sa 51 m2", temeljem presude "briše upisano društveno vlasništvo i da je korisnik ovih nekretnina I. tuženik upisan po pravnom predniku, sve u 87/100 dijela predmetnih nekretnina" - ali i da se na temelju presude u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama izvrši uknjižba prava suvlasništva na ime tužitelja u 87/100 dijela,

 

- na utvrđenje da su ništavi Kupoprodajni ugovor od 25. svibnja 2001. sklopljen između "I. tuženika D." d.d. za trgovinu V., …, i na adresi T., …, istovjetan sa sada D. d.o.o. G. K., … kao prodavatelja, i II. tuženika kao kupca, "za nekretnine iz zk.ul.br. 35, čkbr. 1216/1 zgrada na … 21 21 m2, dvor na … sa 1 a 88 m2, ukupno 2 a 9 m2, čkbr. 1216/2 zgrada na … sa 2 a 62 m2, dvor na … sa 3 a 65 m2, ukupno 6 a 27 m2, čkbr. 1216/3 zgrada na … sa 1 a 38 m2, i dvor na … sa 10 m2, ukupno 1 a 48 m2, te čkbr. 1217/2 pašnjak na … sa 3 a 85 m2" - kao i Kupoprodajni ugovor od 15. rujna 2005., sklopljen "između I. tuženika D. d.o.o. V., …, sada G. K., …, kao prodavatelja, i II tuženika I. P. iz V., …, kao kupca,"za nekretnine iz zk.ul.br. 10547 k.o. K., čkbr. 1215/2 put na … sa 1 a 72 m2, čkbr. 1211/2 put u … sa 6a 32 m2, čkbr. 1211/3 put u … sa 62 m2, i čkbr. 1214/4 zgrada na … sa 55 m2, a koje nekretnine su sada upisane u novom zk.ul.br. 13079 k.o. K., čkbr. 1211/2 put … sa 632 m2, čkbr. 1211/3 put u … sa 62 m2, čkbr. 1214/4 zgrada na … sa 55 m2 i čkbr. 1215/2 put na … sa 172 m2", te da ti ugovori ne proizvode pravni učinak,

 

- da se (slijedom toga) temeljem presude briše upis prava vlasništva II. tuženika "na nekretninama u k.o. K. zk.ul.br. 13079 čkbr. 1211/2 put u … sa 6 a i 32 m2, čkbr. 1211/3 put u … sa 62 m2, čkbr. 1214/4 zgrada na … sa 55 m2, čkbr. 1215/2 put na … sa 172 m2, i na nekretninama u k.o. K., zk.ul.br. 35 čkbr. 1216/1 zgrada na … sa 21 m2, dvor na … sa 1 a 88 m2, ukupno 2 a i 9 m2, čkbr. 1216/2 zgrada na … sa 2 a i 62 m2, dvor na … sa 3 a i 65 m2, ukupno 6 a i 27 m2", sve uz obvezu II. tuženika da to trpi - i da se izvrši "upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u k.o. K., zk.ul.br. 13079 i 35 na ime i kao vlasništvo tužitelja", s time da se II. tuženik obveže te nekretnine predati u nesmetani posjed tužitelju - i "sa nekretnina u k.o. K. zk.ul.br. 35 čkbr. 1216/3 zgrada na … sa 1 a 38 m2, i dvor na … sa 10 m2, ukupno 1 a 48 m2, ukloniti sagrađenu metalno stakleno plastičnu konstrukciju ispred ugostiteljskog objekta u poslovno stambenoj zgradi na … u K. i ukloniti sve pokretnine vezano uz tu konstrukciju".

 

Tužitelj zahtjeve temelji na tvrdnji da im pravnu osnovu daju Samoupravni sporazum od 11. studenoga 1987. (dalje: Sporazum) i Dodatak samoupravnom sporazumu od 9. veljače 1988. (dalje: Dodatak), koje je sklopila T. n.sol.o., OOUR Z., njegov prednik - s pravnim prednikom I. tuženika, a predmetom kojih je "bilo udruživanje rada i sredstava radi realizacije programa izvedbe poslovno stambenog objekta na … u K.".

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da se prema čl. 3. Sporazuma, F. B. OUR za promet namještajem i građevnim materijalom iz V., …a 12 (dalje: F. B. pravni prednik I. tuženika D. V., obvezao uz naknadu ustupiti G. T. n.sol.o., OOUR Z., svoje pravo korištenja zemljišta s postojećim objektima, idejni projekt i projekt za dobivanje građevinske dozvole - ali i ishoditi građevinsku dozvolu za izgradnju poslovno stambenog objekta, dok se prema čl. 4. T. n.sol.o., OOUR Z. obvezala izvesti objekt, te u cijelosti financirati izgradnju objekta, s time što se prema čl. 7. Sporazuma T. n.sol.o., OOUR Z. obvezala kao naknadu za ustupljeno zemljište s postojećim objektima, kao i za ostale troškove koje je F. B. imao prilikom ishođenja građevinske dozvole, po dovršenju objekta ustupiti F. B. poslovni prostor površine 150 m2 izgrađen do faze roh-bau,

 

- da se Dodatkom Sporazuma od 9. veljače 1988. T. n.sol.o., OOUR Z. obvezala isplatiti 15.000.000,00 dinara E. Lj., na temelju Ugovora o nagodbi kojeg su sklopili F. B. i E. 29. siječnja 1988., time da su stranke bile suglasne da se navedeni iznos uračuna u ukupne troškove građenja poslovno-stambenog objekta, pri čemu je člankom 4. Dodatka sporazumno izmijenjen čl. 7. Sporazuma tako da se T. n.sol.o., OOUR Z. obvezala ustupiti poslovni prostor F. B. u površini od 130 m2,

 

- da je poslovno-stambena zgrada, izgradnja koje je bila predmetom Sporazuma, izgrađena najvećim dijelom na čkbr. 1214/3 i 1215/3, a manjim dijelom na 1216/3 i 1213/2, sve k.o. K.,

 

- da su nekretnine označene kao čbr. 1215/3 i 1213/2 u zemljišnim knjigama upisane u zk.ul. 10547 k.o. K. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist OUR-a za promet namještajem i građevinskim materijalom F. B. V., čiji je pravni slijednik I. tuženik D. V., u 87/100 dijela, dok je u 13/100 dijela kao vlasnik upisan tužitelj,

 

- da je dio nekretnina koje su bile i predmetom navedenog Sporazuma i Dodatka I. tuženik prodao II. tuženiku, o čemu su 25. svibnja 2001. ovi sklopili prvi Kupoprodajni ugovor - a potom 15. rujna 2005. drugi, pa se temeljem tih ugovora II. tuženik u zemljišnim knjigama upisao vlasnikom kupljenih nekretnina,

 

- da su Ugovorom o razrješavanju suinvestitorskih odnosa na zajedničkoj izgradnji poslovnog objekta, a sklopljenim 7. prosinca 1993. između tužitelja T. d.d. i D. s p.o. iz V., prednika I. tuženika i ujedno sljednika F. B. stranke Ugovora ugovorile da će međusobne odnose koje su imali i pri zajedničkoj izgradnji objekta razriješiti na način da I. tuženik dozvoljava tužitelju da izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na zemljištu i zgradi čkbr. 1214/32 iz zk.ul. 10547 k.o. K., s time što će T. vratiti D. iznos sredstava koji je D. utrošio na uređenje građevinskog zemljišta,

 

- da "niti tužitelj, a niti I. tuženik nekretnine koje su predmet spora nisu unijeli u postupku pretvorbe u svoj temeljni kapital".

 

              Drugostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja zahtjeve tužitelja ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje da neosnovanost tim zahtjevima daje već i prethodno navedena pa i neosporna činjenica "da niti tužitelj, a niti 1. tuženik, u postupku pretvorbe nekretnine koje su predmet ovog spora nisu unijeli u temeljni kapital društva".

 

Shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

 

Predmet spora valja raspraviti u smislu:

 

A/ Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", br. 19/91., 26/91. - uputa za provedbu čl. 11., 45/92., 83/92., 84/92., 16/93., 18/93. - uputa za provedbu čl. 20. st. 4., 94/93., 2/94., 9/95., 42/95. - uputa za provedbu čl. 7. st. 3., 21/96. i 118/99. - dalje: ZPDP-a), koji je na snagu stupio 1. svibnja 1991. i koji uređuje pretvorbu poduzeća s društvenim kapitalom u poduzeće kojem je određen vlasnik, i to:

 

- odredbe čl. 1., prema kojoj: "Ovim zakonom uređuje se pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik.",

 

- odredbe čl. 2. stavak 1., prema kojoj: "Društveni kapital je prema ovom zakonu razlika između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću.",

 

- odredaba čl. 6., prema kojima: (stavak 1.) "Poduzeće se može pretvoriti u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću na slijedeće načine: 1. prodajom poduzeća ili idealnog dijela poduzeća; 2. ulaganjem kapitala u poduzeće; 3. pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzeće i potraživanja prema poduzeću u ulog; 4. prijenosom svih dionica odnosno udjela Fondovima i Hrvatskom fondu za razvoj, bez naknade.", (stavak 2.) "Dioničko društvo odnosno društvo s ograničenom odgovornošću iz stavka 1. ovoga članka nastaje upisom u sudski registar. Tako nastalo društvo pravni je sljednik poduzeća koje je pretvorbom prestalo postojati.",

 

- odredaba čl. 9., prema kojima: (stavak 1.) "Poduzeće je dužno obaviti pretvorbu najkasnije do 30. lipnja 1992.", (stavak 2.) "Smatrat će se da je poduzeće postupilo u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka ako do roka iz stavka 1. ovoga članka dostavi Agenciji odluku o pretvorbi s propisanom dokumentacijom pod uvjetom da provede pretvorbu u skladu s tom odlukom.", (stavak 5.) "Poduzeća koja nisu postupila po odredbama stavka 1. ovoga članka ili kojima nije odobreno produljenje roka, dužna su do 31. prosinca 1992. nadležnom privrednom sudu podnijeti zahtjev za upis u registar dioničkog društva sa osnivačkom glavnicom po knjigovodstvenoj vrijednosti po zaključnom računu za 1991. i sve dionice prenijeti Hrvatskom fondu za razvoj na način propisan člankom 6. stavkom 1. točkom 4. ovoga Zakona.", (stavak 12.) "Na postupak privatizacije poduzeća iz stavka 6. i 9. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe članka 5. stavka 2. ovoga Zakona. Privatizacija poduzeća iz stavka 6. i 9. ovoga članka obavljat će se po procijenjenoj vrijednosti. Procjena vrijednosti obavlja se na trošak poduzeća. Privatizacija se obavlja na inicijativu: - poduzeća - zainteresiranih ulagača - Hrvatskog fonda za razvoj - Javnog pravobranitelja Republike Hrvatske.",

 

- odredaba čl. 11., prema kojima: (stavak 1.) "Uz odluku o pretvorbi poduzeće dostavlja Agenciji:...5. podatke i dokaze o pravu korištenja nekretnina; 6. izvod iz sudskog registra; 7. elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća.", (stavak 2.) "Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća sadrži knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost poduzeća.", (stavak 3.) "Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća može izraditi samo poduzeće ili njegovu izradu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je ovlaštena za obavljanje poslova iz te djelatnosti.", (stavak 4.) "Agencija može tražiti od Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske ili druge pravne osobe da obavi reviziju elaborata o procjeni vrijednosti poduzeća.",

 

B/ Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", br. 21/96., 16/98. - vjerodostojno tumačenje čl. 24. i 73/2000. - dalje: ZP-a), koji je na snagu stupio 22. ožujka 1996., i to:

 

- odredaba čl. 42., prema kojima: (stavak 1.) "Fond izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi.", (stavak 2.) "Rješenje se izdaje na zahtjev stranke, a za potrebe upisa nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava.",

 

- odredbe čl. 47., prema kojoj: "Dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.",

 

C/ Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009. i 143/2012. - dalje: ZV-a), koji je na snagu stupio 1. siječnja 1997., i to:

 

- odredbe čl. 388. st. 2., prema kojoj: "Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.",

 

- odredaba čl. 390.a, prema kojima: "Trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

 

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

 

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

 

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva."

 

Sve te odredbe navedenih zakona (ZPDP-a, ZP-a i ZV-a), kada se njima uređuje stjecanje prava vlasništva novo formiranih društava - nastalih pretvorbom društvenih poduzeća, temelje se na osnovnom (prema osnovnom cilju i svrsi pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća): novo formirana trgovačka društva stjecala su vlasnišvo samo one imovine koja je procijenjena i unesena u njihov temeljni kapital u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije (procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital bila je i ostala nužna pretpostavka bez koje nije bilo mogućnosti stjecanja prava vlasništva).

 

Konkretno, pravni sljednici društvenih poduzeća nakon pretvorbe nisu postajali i univerzalni sukcesori njihove cjelokupne imovine, pa tako niti nekretnina tih društvenih poduzeća, već samo one imovine koja je procijenjena i unesena u njihov temeljni kapital - i to (polazeći prvotno i samo i od tumačenja navedene odredbe čl. 2. stavak 1. ZPDP-a: da društveni kapital ne čini sva imovina prednika - već samo "razlika između vrijednosti sredstava, ukupne aktive, poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću") sve i da su tu drugu imovinu (izvan te razlike) nastavili nesmetano posjedovati ili koristiti kao neprocijenjenu u svome kapitalu - pa čak i da su je uredno prijavili kod pretvorbe društvenog vlasništva, ali je izostavljena iz pretvorbe.

 

Na temelju samog zakona (ex lege) vlasnikom nekretnina koje nisu procijenjene u vrijednosti društvenoga kapitala pravne osobe kod pretvorbe postajao je (stupanjem na snagu ZP-a) Hrvatski fond za privatizaciju - ako nisu postojali razlozi za obnovu postupka, odnosno ako neprocijenjena nekretnina nije činila tehnološku cjelinu s preostalim nekretninama pravne osobe.

 

Tužitelj je po tome, a prema tim odredbama ZPDP-a, ZP-a i ZV-a, trebao, a da bi u sporu uspio, dokazati da je njegov pravni prednik stekao sve utužene nekretnine, i to kao društveno poduzeće - s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninama, ali i, i to kumulativno - a ovdje odlučno, da je i kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, stekao vlasništvo tih istih nekretnina - jer je njihova vrijednost procijenjena u kapital novo formiranog društva i jer su one po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu tog novo formiranog društva.

 

Pritom je dokaze za utvrđenje navedenih činjenica tužitelj trebao predložiti tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima - i te činjenice dokazati prije revizijskog stupnja postupka.

 

Tužitelj (koji je prema pravilu o teretu dokazivanja trebao predložiti dokaze za ono što tvrdi i na čemu temelji svoj zahtjev) to ne samo da nije dokazao, a sve polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) - odnosno odredbe čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“), već je dokazano pa čak i neospornim učinjeno nešto drugo: da u pretvorbi i nastajanju novo formiranog društva (tužitelja) vrijednost utuženih nekretnina nije procijenjena u kapital novo formiranog društva - i da te nekretnine po nadležnom tijelu nisu iskazane u kapitalu tog novo formiranog društva.

 

Dokazano je i da iste nekretnine niti tuženik u postupku pretvorbe i svog nastajanja nije procijenio i unio u svoj kapital.

 

U takvoj situaciji tužitelj nije imao i nema razloga vjerovati u uspjeh sa svojim zahtjevima.

 

Okolnosti na koje se poziva, a koje se u suštini svode na tvrdnje - da je njegov prednik investiranjem, građenjem i pravnim poslovima, pa i posjedovanjem i raspolaganjem stekao "izvanknjižno" vlasništvo tih prijepornih nekretnina, a koje tvrdnje temelji na navedenom Sporazumu i Dodatku - pa i na Ugovoru, sve i da su istinite ili učinjene neospornim, nisu dale i ne daju osnovu zahtjevima tužitelja - jer (obzirom na navedeno: da pravni sljednici društvenih poduzeća nakon pretvorbe nisu postajali i univerzalni sukcesori njihove cjelokupne imovine) tužitelj na njima s uspjehom ne može temeljiti i shvaćanje da su te nekretnine s njegova prednika prešle u pretvorbi i njegovom formiranju na njega (u njegovo vlasništvo).

 

Tu mu osnovu ne daje niti navod da se već uknjižio na djelu spornih nekretnina i da je to ostvario i I. tuženik: ovdje nije riječ o preispitivanju zakonitosti i pravilnosti upisa i tih dijelova - i okolnost da je to ostvareno ne dokazuje da bi zakonito i pravilno bilo ostvariti i sada (ovdje) utužene upise.

 

Imajući to na umu, drugostupanjski sud pravilno je primijetio da je u nastalim prilikama nepotrebno (irelevantno) raspravljati je li istinito ili čak i neosporno sve ono što tužitelj navodi u svezi utuženih nekretnina (na čemu ustraje i u reviziji) - a što je vremenski prethodilo pretvorbi njegova prednika i njegovom formiranju s novo procijenjenim kapitalom: to samo za sebe ne čini njegove zahtjeve osnovanim.

 

Sukladno navedenom, dakle - budući da tužitelj nije dokazao da je stekao vlasništvo utuženih nekretnina ili pravo da se već i samo po onome na čemu temelji zahtjeve uknjiži njihovim vlasnikom, neosnovani su i zahtjevi tužitelja temeljeni na tome suprotnom shvaćanju: na utvrđenje ništetnim ugovora sklopljenih između tuženika i da navedeni ugovori ne proizvode pravni učinak, na brisanje upisa prava vlasništva II. tuženika na prijepornim nekretninama - uz upis istih na ime i kao vlasništvo tužitelja  - ali i na obvezivanje II. tuženika (temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a) navedene nekretnine predati u nesmetani posjed tužitelju i ukloniti sagrađenu metalno stakleno plastičnu konstrukciju ispred ugostiteljskog objekta u poslovno stambenoj zgradi na ... u K. s pokretninama vezanim uz tu konstrukciju.

 

Za istaći je kod toga da je tužbeni zahtjev „na utvrđenje ništavosti“ ugovora neosnovan već i prema činjenicama na koje se tužitelj pozvao, a na kojima ustraje i u reviziji - tvrdnjom da su prijeporni ugovori sklopljeni za nekretnine u njegovom stvarnom vlasništvu.

 

Naime, o pitanju posljedica raspolaganja „tuđom“ nekretninom, na kakvo se raspolaganje revident poziva kada ističe da su prijeporne nekretnine njegovo vlasništvo i da njima stranke tih ugovora nisu mogle raspolagati, valja odlučiti analognom primjenom odredbe čl. 460. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01  - dalje: ZOO-a), koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) i kojom je propisano da „prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete“.

 

Po tome, a sukladno citiranoj odredbi čl. 460. ZOO-a, činjenica da su predmetom raspolaganja tuđe nekretnine, ako bi i bila istinita, ne daje sama po sebi osnovu i (time) aktivnu legitimaciju tužitelju, koji tvrdi da polaže vlasnička prava na nekretninama kojima su tuženici raspolagali, zahtijevati utvrđenje ništavosti ugovora s takvim raspolaganjem samo pozivom na to da su predmetom toga ugovora bile njegove nekretnine i na odredbu čl. 103. st. 1. ZOO-a: odredba čl. 460. ZOO-a daje ovlast ostvarivati samo zahtjeve koji proizlaze iz prava vlasništva - a u ove ne spada zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora.

 

Konačno, ali ne i manje bitno - jer je i u tome sadržan i bit shvaćanja revizijskog suda, tužitelj neosnovano već i po sadržaju svojih zahtjeva sugerira prihvatiti konstrukciju ili utvrđenje "I. tuženik, "istovjetan sa ranije D. d.d. za trgovinu V., … i na adresi T., …", i to "kao pravni sljednik u zemljišnim knjigama upisanog kao OUR za promet namještajem i građevinskim materijalom F. B. V., …", odnosno konstrukciju ili utvrđenje "I. tuženik D. d.d. za trgovinu V., …, i na adresi T., …, istovjetan sa sada D. d.o.o. G. K., …": to jednostavno (prema prethodno izloženom) nije istinito.

 

Stoga, a budući da iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena - i da je osporena presuda temeljena na takvome, pravilnom shvaćanju, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.