- 1 -              Rev 1561/13-2

Broj: Rev 1561/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja E. S. kao vlasnika obrta A., iz Z., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice L. B. iz R. p., koju zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica u Z. i drugotuženika H. S. d.o.o., R. p., kojeg zastupa K. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5480/10-2 od 4. prosinca 2012. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10688/04 od 25. veljače 2010., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se revizija drugotuženika, kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži prvo i drugotuženiku da mu isplate iznos od 18.885,30 Eur-a, sa pripadajućom zateznom deviznom kamatom tekućom od 13. travnja 2004. pa do isplate, kao i da mu naknade parnične troškove sa pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da prvo i drugotuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 22.925,00 kn (točka II. izreke).

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu za iznos od 9.442,65 Eur-a i drugotuženika za iznos od 4.489,45 Eur-a sa zateznom kamatom od 13. travnja 2004. do isplate te u dijelu toč. II. izreke, u odluci o troškovima parničnog postupka kojom je tužitelju naloženo da naknadi prvotuženici parnični trošak u iznosu 11.462,50 kn, a drugotuženiku 8.940,75 kn. Nadalje, preinačena je pobijana presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu drugotuženik isplati iznos od 4.953,20 Eur-a sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2004. do isplate, te u dijelu toč. II. izreke u odluci o troškovima postupka za iznos od 2.521,25 kn i naloženo drugotuženiku da tužitelju isplati 4.953,20 Eur-a sa deviznom zateznom kamatom plativom u eurima po stopi koju banke plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu plaćanja koja teče od 13. travnja 2004. do isplate te je odbijen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.521,25 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je naloženo drugotuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 5.462,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 25. veljače 2010. do isplate te trošak žalbe u iznosu od 845,62 kn.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju postavljenih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te predložio da revizijski sud zauzme stav o postavljenim pitanjima.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

              U ovoj pravnoj stvari drugotuženik je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a koja revizija je dopuštena samo u slučaju ukoliko se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP. Međutim, u ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP jer je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, čime je ispunjena pretpostavka za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

              Stoga je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se upućuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu proturječni niti nejasni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava iz samih tih isprava i zapisnika.

Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Revizijski razlozi koji se po tvrdnji revidenta odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, posebno svoju ocjenu isprave koja predstavlja specifikaciju troškova, i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno navodima u reviziji nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP time što tuženiku nije dostavljena žalba na odgovor, jer iz spisa proizlazi upravo suprotno, da je punomoćnica tuženika 29. travnja 2010. zaprimila žalbu tužitelja od 13. travnja 2010. na odgovor te da ista nije podnijela odgovor na predmetnu žalbu.

Nadalje, nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8 ZPP time što sud nije donio odluku o izvođenju dokaza saslušanjem stranaka koju je tužitelj u tužbi predložio. Naime, valja napomenuti da je upravo tužitelj paušalno predložio saslušanje stranaka u samoj tužbi, ali je tijekom postupka odustao od tog dokaznog prijedloga što proizlazi iz činjenice da se na ročištu održanom 17. studenoga 2009. protivio prijedlogu tuženika za saslušanje prvotuženice, kao i da je prije zaključenja glavne rasprave izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga. Slijedom navedenog sud nije počinio relativno bitnu povredu na koju revident ukazuje time što nije odbio izvođenje dokaza od kojeg je tužitelj odustao.

I materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

Budući da ovaj sud prihvaća razloge drugostupanjske presude to se na njih poziva, time da će se ti razlozi objaviti na internetskim stranicama ovog suda.

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 14. studenoga 2017.

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.