- 1 -              Revr 811/17-2

Broj: Revr 811/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Ć. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici J. P., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. K. i J. P. u R., protiv tuženika S. M. d.o.o. za usluge zaštite osoba i imovine, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama I. M.-G. i S. F., odvjetnicama u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-421/13-2 od 1. listopada 2013., kojom je potvrđena u dijelu presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15/09-59 od 19. prosinca 2012., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 135.604,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci presude te  naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 22.362,50 kn dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 60.453,24 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 1999. do isplate, dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 75.151,04 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom, u dijelu kojim je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 22.362,50 kn, te pod točkom II. izreke te je  predmet u tom dijelu vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) navodeći da reviziju podnosi zbog pitanja o kojem ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno za osiguranje  jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za razdoblje od kolovoza do studenog 1999. i isplatu otpremnine.

Nižestupanjskim odlukama u odnosu na otpremninu (koja je sporna u predmetnoj reviziji) sudovi su zaključili da nije osnovan prigovor zastare jer je tužiteljica  pravo na otpremninu stekla tek danom prestanka radnog odnosa i to istekom otkaznog roka 2. prosinca 1999., a kako je tužba podnesena preporučenom pošiljkom 2. prosinca 2002. to istoj nije protekao rok iz čl. 131. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 102/98 -dalje: ZR).

Tuženik postavlja sljedeće pravno pitanje:

"Da li je Županijski sud prilikom donošenja presude broj Gžr-421/13 zauzeo pogrešno pravno stajalište u primjeni čl.118. Zakona o radu obzirom na već ranije zauzeto shvaćanje Vrhovnog suda u presudi Rev-3599/99, a u odnosu na početak tijeka roka zastare za potraživanje za otpremninu?"

Obrazlažući razloge važnosti tuženik se poziva na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-3599/99 od 9. veljače 2000. navodeći kako je u istoj odluci izraženo pravno shvaćanje da potraživanje zaposlenika po osnovu otpremnine dospijeva u slučaju otkaza ugovora o radu uručenjem otkaza.

U pogledu navedenog pitanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. svibnja 2007. zauzet je stav da obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva s danom prestanka radnog odnosa, tj. istekom otkaznog roka ako stranke nisu ugovorila kasniji datum dospijeća.

U konkretnom slučaju u  nižestupanjskim odlukama je zauzeto pravno shvaćanje da je tužiteljica pravo na otpremninu stekla danom prestanka radnog odnosa, tj. protekom otkaznog roka u trajanju od tri mjeseca, odnosno 2. prosinca 1999., te da nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 131. ZR-a. Slijedom navedenog pravno shvaćanje zauzeto u nižestupanjskim odlukama u skladu je s pravnim shvaćanjem ovoga suda, stoga  postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Stoga, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a, valjalo je reviziju tužitelja odbaciti te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.