- 1 -              Revr 907/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 907/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Č. iz Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel Osijek, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-841/2015-2 od 24. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-65/12-22 od 10. prosinca 2014., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-65/12-29 od 21. ožujka 2016., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, ispravljenom prvostupanjskim rješenjem, naloženo je tuženici da isplati tužitelju bruto iznos od 9.016,32 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci prvostupanjske presude te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen kao neosnovanim.

 

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i neradnim danima za razdoblje od studenoga 2008. do studenoga 2010.

 

Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je u dijelu odbijen tužiteljev zahtjev, i to za  razdoblje nakon 1. listopada 2009.,  obrazlažući da je u spornom razdoblju stupila na snagu Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 - dalje: Odluka) te da je tužitelj prekovremene sate ostvario obavljajući stražarsku službu, a stražarska služba se kao poseban oblik rada ne smatra prekovremenim radom a kako je određeno u točki VIII. Odluke.

 

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

"1. Pripada li tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi nakon 1. listopada 2009., pored prava na isplatu dnevnog dodatka za stražarsku službu za svaki dana takve službe, pravo na isplatu uvećane plaće za prekovremeni rad u stražarskoj službi, kada je takav rad trajao dulje od propisanih najviše 12 sati dnevno?

 

2. Je li članak VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09) donesen te u primjeni protivno  tada važećim propisima višeg ranga (Zakona o službi u oružanim snagama RH, Zakonu o radu) s kojima mora biti u suglasju?"

 

Obrazlažući važnost postavljenih pravnih pitanja tužitelj se pozvao na shvaćanje zauzeto u odluci ovoga  suda broj Revr-983/10 od 18. rujna 2012. i odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-815/06 od 20. travnja 2006.

 

U odluci ovoga suda poslovni broj Revr-983/10 od 18. rujna 2012. predmet spora je zahtjev tužitelja, pravosudnog policajca zaposlenog u Okružnom zatvoru u Puli, za isplatu dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate pri čemu je izraženo shvaćanje da tužitelju u tom predmetu pripada pravo na dodatak iz čl. 39. Kolektivnog ugovora neovisno o ostalim dodacima na plaću, jer prava iz Kolektivnog ugovora ne isključuju pravo na ostale dodatke kao što su i dodaci iz izdanog rješenja.

 

Nadalje, u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-815/06 od 20. travnja 2006. predmet spora je zahtjev za isplatu uvećane plaće vozača autobusa u linijskom prijevozu putnika, koji su za vrijeme pauze između pojedinih vožnji obavljali druge sporedne poslove te im je za te sate bio isplaćivan terenski dodatak na temelju Odluke direktora tuženika. Sud je u konkretnoj situaciji izrazio shvaćanje da je riječ o jednostranoj odluci donesenoj na štetu radnika, koja je u suprotnosti s odredbama Zakona o radu, Pravilnika o radu tuženika i važećim kolektivnim ugovorima, jer sukladno njihovim odredbama terenski dodatak ne predstavlja plaću za (prekovremeni) rad.

 

Dakle, iz navedenih odluke proizlazi da je riječ o različitim činjeničnim i pravnim situacijama od one u konkretnom predmetu zbog čega navedene odluke nisu usporedive te ne predstavljaju valjan razlog zbog kojeg bi postavljena pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako podnesenom revizijom nisu ispunjene pretpostavke za njenu dopuštenost propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, revizija tužitelja nije nedopuštena, slijedom čega je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.