- 1 -              Rev 1885/13-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1885/13-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari I. tužiteljice M. K. iz P. i II. tužiteljice D. K. iz P., obje zastupane po punomoćnici A. K., odvjetnici u P., protiv tuženika U. b. d.d. P. iz P., te umješača na strani tuženika K. W. I. G. d.d. iz R., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. i II. tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-3420/11-2 od 29. travnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. broj P-2559/08-71 od 11. svibnja 2010., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija I. tužiteljice M. K., ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. broj P-2559/08-71 od 11. svibnja 2010. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev I. tužiteljice i u dijelu u kojem je naloženo I. tužiteljici naknaditi tuženiku i umješaču parnični trošak i presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-3420/11-2 od 29. travnja 2013. u dijelu u kojem je odbijena žalba I. tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u kojem je odbijen tužbeni zahtjev I. tužiteljice i naloženo I. tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku i umješaču i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev I. tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o zahtjevu I. tužiteljice za naknadu troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

III. Revizija II. tužiteljice D. K. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-3420/11-2 od 29. travnja 2013., odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici M. K. na ime naknade štete isplati iznos od 220.000,00 kn zajedno sa kamatom koja teče od utuženja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5-postotnih poena, te da tužiteljici M. K. na ime rente mjesečno isplaćuje iznos od 2.000,00 kn svakog 1. u mjesecu za tekući mjesec, a tužiteljici K. D. na ime naknade štete isplati iznos od 170.000,00 kn, zajedno sa kamatom koja teče od utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5-postotnih poena, kao i da tužiteljicama naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužiteljima da tuženiku i umješaču na strani tuženika nadoknade trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 7.537,50 kn tuženiku, a umješaču u iznosu od 19.987,50 kn, sve u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tužiteljica te je u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda. Tom presudom odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) podnijele I. i II. tužiteljice smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženik, a niti umješač na strani tuženika nisu podnijeli odgovor na reviziju I. i II. tužiteljica.

 

Revizija I. tužiteljice je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako vrijednost predmeta spora povodom tužbenog zahtjeva I. tužiteljice prelazi 200.000,00 kn to nije dopuštena revizija I. tužiteljice iz čl. 382. st. 2. ZPP već je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. Stoga, predmetna revizija I. tužiteljice razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Povodom tužbe I. tužiteljice predmet spora je tužbeni zahtjev I. tužiteljice za isplatu 220.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate te za isplatu mjesečne rente od 2.000,00 kn i to s osnova naknade štete koju trpi I. tužiteljica uslijed smrtnog stradanja njezinog oca J. K.

 

Kako se revizija I. tužiteljice znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje u pokušaju dovođenja u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova u postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati da je evidentno riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi I. tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

 

Utvrdivši da je sada pokojni J. K. kao vezač tereta 9. kolovoza 2005. samoinicijativno pokušao vezati krmeni pik na način da je tu radnju pokušao izvesti tako da se na odgovarajuću visinu popne nezaštićenom skelom (umjesto u košari dizalice) nižestupanjski sudovi zaključuju da je J. K. isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj jer da je postupio protivno pravilima struke, protivno pravilima zaštite na radu i protivno naredbi neposrednog rukovoditelja.

 

Tako nižestupanjski sudovi, zaključivši da tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti, uz primjenu odredbe čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), odbijaju tužbeni zahtjev I. tužiteljice jer da je predmetna šteta nastala isključivo radnjom J. K.

 

Nižestupanjski sudovi ostvarili su revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96 i 114/03) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

 

Prema odredbi čl. 177. st. 2. ZOO imalac opasne stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

 

Nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik oslobođen odštetne odgovornosti iz razloga što je predmetna šteta nastala isključivo radnjom J. K. No, pritom nižestupanjski sudovi propuštaju dati razloge o tome zašto zaključuju da tuženik predmetnu radnju J. K. nije mogao predvidjeti i posljedice te radnje izbjeći ili otkloniti. Ovdje je za ukazati da su tužiteljice tvrdile i dokazivale da je način na koji je predmetne zgode postupao J. K. bio uobičajen način rada kod tuženika.

 

Dakle, obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati, a čime je i u postupku pred prvostupanjskim, a i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu I. tužiteljice.

 

Odluka o naknadi troška I. tužiteljice podnošenja revizija osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

 

Revizija II. tužiteljice nije dopuštena.

 

Kako povodom tužbenog zahtjeva II. tužiteljice vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn, to je predmetna revizija II. tužiteljice razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (kako je i sastavljena).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetna revizija II. tužiteljice nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. toga Zakona.

 

Ovo stoga što II. tužiteljica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela. II. tužiteljica u reviziji tek na uopćen način ukazuje da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Ovdje je za ukazati da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava il postupovnog prava – budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovite revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

 

S obzirom na izneseno predmetnu reviziju II. tužiteljice valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. b. st. 2. ZPP. (st. III. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.