- 1 -              Rev 2384/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2384/13-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz R., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J.1, Š., S., J.2 & J.3 iz R., protiv tuženika H. c. d.o.o. Z., Ispostava R., koga zastupa punomoćnik I. L., dipl. pravnik, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3885/12 od 6. veljače 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-802/10 od 4. travnja 2012., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I/ Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3885/12 od 6. veljače 2013. u pobijanom dijelu pod toč. 2. izreke i sudi;

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-802/10 od 4. travnja 2012. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 19.429,23 do 26.341,80 kn (za iznos od 6.848,93 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i u odluci o troškovima postupka preko iznosa od 6.475,00 do 10.000,00 kn (za iznos od 3.525,00 kn).

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak 1.406,25 kn u roku od petnaest dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi imovinsku štetu od 26.341,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (toč. 1. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak od 10.000,00 kn (toč. 2. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za 6.848,93 kn te zahtjeva za naknadom parničnog troška od 3.525,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška,

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužiteljica je kao pravna pitanja postavila sljedeća pitanja:

 

- „je li oštećenik na čijem je automobilu nastala tzv. totalna šteta dužan zadržati spašene dijelove radi uračunavanja u odštetu?“

 

- „je li oštećenik na čijem je automobilu nastala tzv. totalna šteta ovlašten od štetnika tražiti novčanu naknadu koja će mu omogućiti da nabavi drugi automobil u onakvom stanju u kakvom se nalazio njegov u času kada je šteta nastala?“

 

- „uračunava li se kod tzv. totalne štete vrijednost ostatka vozila u naknadu kad se vlasnik odrekao ostatka vozila ?“

 

Kao razloge, tužiteljica navodi presude ovog suda Rev-1376/1994 od 22. svibnja 1996. i Rev-2002/1998 od 11. srpnja 2001.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete koja joj je nastala zbog tzv. totalne štete na njenom vozilu reg oznake ... Prvostupanjski je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev dosuđujući tužiteljici 26.341,80 kn dok je drugostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva u dijelu od 6.848,93 kn uz obrazloženje da je tolika vrijednost sačuvanih dijelova oštećenog automobila.

 

Budući da je tužiteljica podneskom od 15. ožujka 2012. naznačila da neće zadržati preostale dijelove i pozvala tuženika da ih preuzme na njenoj adresi, ona postavlja pitanja koja se odnose na to ima li pravo tražiti novčanu naknadu koja će joj omogućiti da nabavi drugi automobil u onakvom stanju u kakvom se nalazio njezin u času kada je šteta nastala budući da se odrekla preostalih dijelova vozila, odnosno je li dužna zadržati spašene dijelove radi uračunavanja u odštetu?

 

Obzirom da je o tom pitanju revizijski sud već je zauzeo shvaćanje u više odluka, a odluka drugostupanjskog suda utemeljena je na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, to je pitanje tužiteljice važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Dakle, kad je tužiteljici na automobilu nastala totalna šteta u visini od 26.341,80 kn i kad je tužiteljica izjavila da ne želi zadržati preostale dijelove automobila pozvavši tuženika da ih preuzme, tad je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO) odbivši zahtjev tužiteljice za 6.848,87 kn na koliko su procijenjeni preostali dijelovi automobila.

 

Naime, tužiteljica nije dužna zadržati spašene dijelove radi uračunavanja u odštetu već ima pravo tražiti novčanu naknadu koja će joj omogućiti da nabavi drugi automobil u onakvom stanju u kakvom se nalazio njezin u času kada je šteta nastala.

 

Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti drugostupanjsku presudu.

 

Budući da je tužiteljica uspjela s revizijom, to joj je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 3. ZPP-a, valjalo priznati trošak sastava revizije.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.