- 1 -              Rev 1341/13-2

Broj: Rev 1341/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ž. iz Z., zastupane po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., protiv tužene S. J. iz Z., zastupane po punomoćniku J. B. P., odvjetniku u Z., radi poništenja izjave, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6879/10-2 od 13. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2416/07-22 od 23. studenoga 2009., u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužiteljice A. Ž. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6879/10-2 od 13. studenoga 2012., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. Ž. iz Z., ... koji glasi:

„I/ Poništava se izjava tužiteljice o ustupu nasljednog dijela tužiteljice tuženici, a koju izjavu je tužiteljica dala u ostavinskom postupku u smrti svoje majke Đ. B. pred Lj. H. M., javnim bilježnikom u Z., kao povjereniku Općinskog suda u Zagrebu, koji se vodio pod posl. br. O-2693/2006 (UPP/OS-68/2006) od 14. studenog 2006. g., a kojom izjavom o ustupu je tužiteljica prepustila tuženoj svoj suvlasnički dio od 1/2 dijela od 20/120 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. 8238 k.o. G. Z., Općinskog suda u Zagrebu, u AI (jedan) upisana kat. čest 1955/54, dvorište u ..., u AII (dva) upisana obiteljska stambena zagrada u Z., ... sagrađena na k.č. br. 1955/54.

II Utvrđuje se napram tuženici da se tužiteljica smatra nasljednicom pok. Đ. B. djev. S. za 1/2 dijela od 20/120 dijela nekretnine upisane u z.k. ul 8238 k.o. G. Z., Općinskog suda u Z., u A. (jedan) upisana kat. čest 1955/54, dvorište u ..., u AII (dva) upisana obiteljska stambena zgrada u Z., ..., sagrađena na k.č. br. 1955/54 (u naravi stan na I katu zgrade, pripadajući dio dvorišta i garaža).

III Dužna je tuženica naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“

u cijelosti kao neosnovan.

Nalaže se tužiteljici A. Ž. iz Z., ... da isplati tuženoj S. J. iz Z., ... prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.062,50 kn u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.437,50 kn, odbija se kao neosnovan.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

Kako tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u čemu se revizija znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje). No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje predmetne izjave o ustupu nasljednog dijela od dana 14. studenoga 2006. te za utvrđenje da je tužiteljica nasljednica pok. Đ. B. za 1/2 dijela od 20/120 dijela predmetne nekretnine.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

- da su tužena (koja je kćer od sestre tužiteljice) i njezin suprug kao davatelji uzdržavanja 29. listopada 1993. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s A. S. kao primateljicom uzdržavanja,

- da je suprug tužene umro 27. prosinca 2002., a nakon čega tužena više nije mogla ispunjavati obveze iz sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- da su tužena, tužiteljica i A. S. bile suglasne da tužiteljica preuzme uzdržavanje A. S.,

- da su u tu svrhu otišle i na Općinski sud u Karlovac kako bi raskinule ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. listopada 1993. kako bi tužiteljica s A. S. zaključila novi ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim bi joj poslije njezine smrti ostao u vlasništvu stan u K.,

- da je A. S. ovjerila izjavu o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. listopada 1993., ali da ugovor nije raskinut budući da je Centar za socijalnu skrb u K. odbio dati suglasnost za raskid ugovora (obzirom da je tužena imala maloljetnu djecu koja su naslijedila oca - supruga tužene),

- da je tužena 7. prosinca 2005. dala izjavu da pristaje na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. listopada 1993.,

- da su stranke pregovarale da će tužiteljica tuženoj ustupiti stan koji je bio u vlasništvu sada pok. Đ. B. (majke tužiteljice i bake tužene), a da će tužena tužiteljici ustupiti stan u K. koji joj je trebao pripasti nakon smrti A. S., ali da nije ugovoreno kako će se to realizirati,

- da je A. S. umrla ....,

- da je časom njezine smrti vlasništvo stana u K. prešlo na tuženu i njezinu maloljetnu djecu,

- da je tužiteljica spornu nasljedničku izjavu dala 14. studenoga 2006.,

- da tužena tužiteljici nije ustupila stan u K.,

- te da je tužiteljica u vrijeme davanja sporne nasljedničke izjave znala da je stan u K. u suvlasništvu tužene i njezine maloljetne djece (kao nasljednika svoga oca i supruga tužene - jednog od davatelja uzdržavanja).

Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

Prema odredbi čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

Prema st. 2. istog zakonskog članka strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

Kada je tužiteljica u vrijeme davanja sporne nasljedničke izjave znala da nije moguće raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. listopada 1993. (jer za to Centar za socijalnu skrb nije želio dati suglasnost), te kada je ona znala da je stan u K. u suvlasništvu tužene i njezine maloljetne djece, tj. kada je znala da ustup stana u K. ne ovisi samo o volji tužene (jer je za taj ustup potrebna suglasnost Centra za socijalnu skrb radi zaštite prava maloljetne djece tužene - CL 261 st. 1. i 2. Obiteljskog zakona - „Narodne novine“, broj 107/07), onda je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da tužiteljica u vrijeme davanja sporne nasljedničke izjave nije bila u zabludi u smislu odredbe čl. 280. st. 1. ZOO (očekujući da će joj tužena ustupiti stan u K.). U to vrijeme tužiteljici su bile poznate sve okolnosti vezane za zapreke da se taj stan ustupi tužiteljici.

Kada tužiteljica u vrijeme davanja sporne nasljedničke izjave nije bila u zabludi, onda je bespredmetno pozivanje tužiteljice na odredbe čl. 284. ZOO (odredbe o prijevari). Prijevara je izazivanje zablude kod drugog.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 14. studenoga 2017.