- 1 -              Rev 2496/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2496/13-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice L. M. iz S., B., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5801/11-2 od 12. ožujka 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4324/10 od 13. siječnja 2011. ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici održanoj 14. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija i ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5801/11-2 od 12. ožujka 2013. u pobijanom dijelu pod st. I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4324/10 od 13. siječnja 2011., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 11.285,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2009. do isplate, te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 8. lipnja 2009. u iznosu od 3.251,00 kn kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

 

Drugostupanjski sud je pod st. I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo prvostupanjsko rješenje o ovrsi te je odbacio prijedlog za ovrhu, pod st. II. izreke je odbio žalbu ovršenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje poslovni broj Ovrpl-4324/10-10 od 25. ožujka 2011. (kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe), pod st. III. izreke ovrhovoditeljici je naloženo naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka od 615,00 kn te je pod st. IV. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja pod st. I. i III. izreke ovrhovoditeljica je izjavila reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačenje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troška revizije ovrhovoditeljici.

 

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) a odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

 

U reviziji ovrhovoditeljica postavlja slijedeće pitanje:

 

Da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012., Županijskog suda u Zagrebu Gžovr-1429/11-2 od 29. ožujka 2011. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012., iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci) da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na koji bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u toč. 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ-a propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanje predlagatelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđena ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate troška parničnog postupka dosuđenog ovrhovoditeljici u iznosu od 2.964,60 kn te dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 8. lipnja 2009. u iznosu 5.014,30 kn), a pritom da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 8. lipnja 2009. u iznosu od 3.251,00 kn te cjelokupno glavno potraživanje - sukladno čemu je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmeta tražbine, obrazlažući pritom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju s izrekom priložene ovršne isprave budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamatama s drugačijim tijekom od onog kako je ovrhovoditeljici dosuđeno ovršnom ispravom.

 

Ocjena ovog suda je da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem.

 

Pritom valja imati na umu da je vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovog postupka, ovrhovoditelj je dužan uz prijedlog za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznos koji mu (po njegovom shvaćanju) nije podmiren prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju uključujući o nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek.

 

Polazeći dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata s drugačijim tijekom od onog koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši prijedlog za ovrhu iz navedenih razloga, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti (u pobijanom dijelu) i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. studenoga 2017.