1                           Poslovni broj: Gž R-195/2016-3

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. R. iz O., OIB:.., koju zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u O., protiv tuženika K. bolnički centar,  O., OIB:.., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-116/15-17 od 31. ožujka 2016., 13. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o      j e

 

 

Žalba tuženika se prihvaća i preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-116/15-17 od 31. ožujka 2016., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom bruto iznosa od 4.416,89 kn i u odluci o troškovima postupka, te sudi:

 

Odbija se kao neosnovan dio tužbena zahtjeva koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku K. bolnički centar, da tužiteljici T. K. R. iz O., u roku od 8 dana isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu 4.416,89 kn bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. srpnja 2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom:

- za svibanj 2013. na iznos od 482,57 kuna od 15. lipnja 2013.,

- za lipanj  2013. na iznos od 482,57  kuna od 15. srpnja 2013.,

- za srpanj 2013. na iznos od 314,80 kuna od 15. kolovoza 2013.,

- za kolovoz 2013. na iznos od 220,27 kuna od 15. rujna 2013.,

- za rujan 2013. na iznos od 484,65  kuna od 15. listopada  2013.,

- za listopad 2013. na iznos od 484,65  kuna od 15. studenog   2013.,

- za studeni 2013. na iznos od 484,67  kuna od 15. prosinca   2013."

 

              Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 58,00 kuna (slovima:pedesetosamkuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od 13. studenoga 2017. do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              U izreci citiranom prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća u roku od 8 dana isplati bruto iznos od 15.407,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose pobliže označene u izreci te presude, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 11.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

              Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju studeni 2011. (ispravno veljača 2013.) – studeni 2013. u iznosu 4.416,89 kn bruto i u odnosu na odluku o parničnim troškovima žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Tužiteljica po punomoćniku u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, te obvezati tuženika da joj nadoknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu 1.250,00 kn.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužiteljici primjenom čl. 65. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 88/13., dalje: KU-88/13.) za rad na radnom mjestu specijaliste radiologije u razdoblju veljača – studeni 2013. pripada pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada u omjeru od 20%, a ne 16% kako joj je tuženik obračunao i isplatio, pa prvostupanjski sud pozivom na tu odredbu KU-88/13. prihvaća tužbeni zahtjev i obvezuje tuženika da joj na ime manje isplaćene plaće u tom razdoblju isplati bruto iznos od 4.416,89 kn. 

 

              Međutim, KU-88/13. na kojem se temelji prvostupanjska presuda za sporno razdoblje veljača - studeni 2013. primjenjivao se u razdoblju od 1. lipnja 2013. do 30. studenoga 2013., no unatoč tome sud prvog stupnja ne iznosi razloge iz kojih tužiteljici i u razdoblju veljača - svibanj 2013. pripada pravo na dodatak za plaću od 20% , pa je u pravu žalitelj kada ističe da presuda u tom dijelu nema razloga o toj odlučnoj činjenici, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje: ZPP) na čije postojanje izričito upire žalitelj.

 

              No, utvrđeni nedostatak u pisanoj izradi presude i ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka ne uvjetuje njezino  ukidanje u smislu čl. 373.a st. 3. u vezi st. 1. i 2. i čl. 433. ZPP-a, jer bitne činjenice proizlaze iz u spisu priloženih isprava i izvedenih dokaza.

 

              Naime, prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja nisu bila regulirana kolektivnim ugovorim u razdoblju od 28. listopada 2012. kada je u smislu čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje ("Narodne novine", broj 82/12., dalje: Zakon o reprezentativnosti) prestala produžena primjena ranijeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 9/05., 20/06., 156/09., 52/10., 7/11., dalje: KU-9/05.) pa sve do 1. lipnja 2013. kada je počela primjena KU-88/13. U takvoj situaciji u pogledu prava na isplatu dodatka na plaću za razdoblje od 1. veljače do 31. svibnja 2013. po ocjeni ovoga suda valja primijeniti odredbe Uredbe o dodacima na plaće za pojedine poslove zaposlenih u zdravstvu ("Narodne novine", broj 20/03., 47/03., dalje: Uredba), jer na takvu ocjenu upućuje sadržaj odredbi čl. 100. KU-9/05. i čl. 98. KU-88/13. kojima je propisano da se Uredba ne primjenjuje za vrijeme važenja tih kolektivnih ugovora.

 

              Odredbom čl. 1. i 3. Uredbe propisano je da dodatak na plaću u omjeru od 20%, među inim, ima i liječnik specijalist radiologije-intervencijski radiolog. Odredbom čl. 65. KU-88/13. također je propisano da dodatak na plaću u omjeru od 20% na ime posebnih uvjeta rada, među inim, pripada i liječniku specijalistu radiologije-intervencijskom radiologu. Iz sadržaja i smisla navedenih odredbi jasno proizlazi da pravo na dodatak od 20% pripada samo liječnicima specijalistima radiologije zaposlenim na poslovima intervencijskog radiologa, a ne svim liječnicima specijalistima radiologije. Naime, intervencijska radiologija je priznata medicinska subspecijalizacija radiologije, a subspecijalisti iz intervencijske radiologije su radiolozi s dodatnom naprednom izobrazbom glede izvođenja minimalno invazivnih zahvata kojima se zamjenjuju komplicirani klasični operacijski zahvati. Stoga jezično i teleološko tumačenje navedenih odredbi rezultira zaključkom da se dodatak na plaću odnosi isključivo na subspecijaliste iz intervencijske radiologije, jer bi u suprotnom kao ovlaštenike ovog materijalnog prava bilo dostatno navesti samo liječnike specijaliste iz radiologije. Kako nije sporno da tužiteljica nije zaposlena na radnom mjestu i poslovima intervencijskog radiologa, već da obavlja samo poslove liječnika specijalista radiologije, ona uz pravilnu primjenu odredbi čl. 1. i 3. Uredbe za razdoblje veljača - svibanj 2013. i čl. 65. KU-88/13. za razdoblje lipanj - studeni 2013. nema pravo na dodatak na plaću u omjeru od 20%, a na što s punim pravom ukazuje žalitelj.

 

              U tom se kontekstu tužiteljica neosnovano tijekom prvostupanjskog postupka, što ponavlja i u odgovoru na žalbu, poziva na Zaključak broj 17. s 4. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 24. siječnja 2014. Naime, taj se zaključak odnosi na tumačenje odredbe čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13., dalje: KU-143/13.), koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., a prema kojem pravo na dodatak na plaću od 25% s osnova posebnih uvjeta rada ima svaki liječnik specijalist radiologije, a ne samo intervencijski radiolog, no pravo tužiteljice na taj dodatak počevši od 1. prosinca 2013. tuženik nije niti osporavao, dočim se i po ocjeni ovoga suda taj zaključak ne može primijeniti retroaktivno i na razdoblje prije 1. prosinca 2013. jer se radi o zaključku Zajedničkog povjerenstva osnovana isključivo za tumačenje KU-143/13. (čl. 18. KU-143/13.), koji se i odnosi na primjenu odredbe čl. 57. KU-143/13.

 

              Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvena vještaka D. V. (list 69-73) proizlazi da neisplaćena razlika obračunata dodatka na plaću tužiteljice u omjeru od 20% za razdoblje veljača – studeni 2013. iznosi 4.416,89 kn bruto, odnosno za veljaču 497,57 kn, za ožujak 482,57 kn, za travanj 482,57 kn, za svibanj 482,57 kn, za lipanj 482,57 kn, za srpanj 314,80 kn, za kolovoz 220,27 kn, za rujan 484,65 kn, za listopad 484,65 kn i za studeni 484,67 kn.

 

 

              S obzirom da tužiteljici iz naprijed izloženih razloga ne pripada pravo na isplatu dodatka na plaću od 20% za razdoblje od 1. veljače do 30. studenoga 2013. u bruto iznosu od 4.416,89 kn, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pozivom na čl. 65. KU-88/13. u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu tog iznosa.

 

              Zbog navedenoga je primjenom čl. 373.a st. 3. u vezi st. 1. i 2. i čl. 433. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tuženika i u osporenom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, te odbiti tužbeni zahtjev za isplatom bruto iznosa od 4.416,89 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose dodatka na plaću i to počevši za svibanj 2013. u iznosu 482,57 kn od 15. lipnja 2013., za lipanj 2013. u iznosu 482,57 kn od 15. srpnja 2013., za srpanj 2013. u iznosu 314,80 kn od 15. kolovoza 2013., za kolovoz 2013. u iznosu 220,27 kn od 15. rujna 2013., za rujan 2013. u iznosu 484,65 kn od 15. listopada 2013., za listopad 2013. u iznosu 484,65 kn od 15. studenoga 2013. i za studeni 2013. u iznosu 484,67 kn od 15. prosinca 2013.

 

              Tužiteljica je tužbenim zahtjevom iz podneska od 16. ožujka 2016. (list 66-68) potraživala i isplatu zakonske zatezne kamate na dodatke na plaću za veljaču 2013. u iznosu 497,57 kn od 15. ožujka 2013., za ožujak 2013. u iznosu 482,57 kn od 15. travnja 2013. i za travanj 2013. u iznosu 482,57 kn od 15. svibnja 2013., no sud prvog stupnja o tom dijelu zahtjeva presudom nije odlučio, niti su stranke predložile donošenje dopunske presude, pa se u smislu čl. 339. st. 2. ZPP-a smatra da je tužba u tom dijelu povučena. Zbog toga je prilikom preinake prvostupanjske presude odbijen sporedni dio tužbena zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dodatke na plaću počevši od mjeseca svibnja 2013. pa do zaključno mjeseca studenoga 2013.

 

              Uslijed preinake presude u smislu čl. 166. st. 2. u vezi čl. 433. ZPP-a odlučeno je i o troškovima cjelokupnog postupka.

 

              Tužiteljica je tužbom potraživala isplatu iznosa od 30.000,00 kn, a tuženik je u odgovoru na tužbu (list 22-23) izričito i jasno priznao dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 10.994,22 kn (utuženo razdoblje prosinac 2013. - prosinac 2014.). Shodno tom priznanju dijela tužbena zahtjeva prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 331. st. 1. u vezi čl. 329. st. 1. ZPP-a bio dužan bez daljnjeg raspravljanja prihvatiti taj dio tužbenog zahtjeva donošenjem djelomične presude na temelju priznanja. S obzirom da je neosnovanim ocijenjen preostali dio po tuženiku osporena zahtjeva za isplatom dodatka na plaću za razdoblje veljača – studeni 2013. u iznosu 4.416,89 kn, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova nastalih nakon djelomična priznanja tužbenog zahtjeva, dočim ima pravo na naknadu troškova nastalih do tog priznanja i to razmjerno uspjehu u postupku. Ona je u parnici uspjela u omjeru od 36,64% s obzirom na tužbom zahtijevani iznos od 30.000,00 kn i na djelomično osnovan zahtjev u iznosu 10.991,08 kn (15.407,97 kn – 4.416,89 kn). Stoga je tužiteljici u skladu s vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 108/14., 107/15., dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe po odvjetniku u iznosu 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.  Tarife), trošak PDV-a u iznosu 250,00 kn (Tbr. 42. Tarife), tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.250,00 kn, a razmjerno uspjehu 458,00 kn.

 

              S obzirom da je žalba tuženika u cijelosti osnovana, tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

              Kraj osnovanosti žalbe tuženiku je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu i to kraj vrijednosti pobijana dijela presude (4.416,89 kn) sukladno čl. 35. st. 2. i Tbr. 3. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., dalje: ZSP) u iznosu 400,00 kn.

 

              Slijedom navedenih razloga i primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 433. ZPP-a  valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti i u odluci o troškovima postupka, te nakon prijeboja utvrđenih troškova tužiteljice u iznosu 458,00 kn i troškova tuženika u iznosu 400,00 kn, na temelju čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a obvezati tuženika da tužiteljici u roku od 8 dana nadoknadi razmjerni dio parničnih troškova potrebnih za vođenje parnice u iznosu 58,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate.

 

              U ne pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.991,08 kn bruto prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

              Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 13. studenoga 2017.

 

             

                                                                                                                 Sudac

 

                                                                                                           Vladimir Šestak v.r.

 

                                                                                                Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

                                                                                                                                        Ivan Stapić