Poslovni broj: Gž Zk-768/17-2

 

 

Poslovni broj: Gž Zk-768/17-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja V. R. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., protiv protivnica upisa 1. N. Š. iz Z., ... i 2. Đ. Š. iz Z., ..., obje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Š. i partneri j.t.d. Z., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2016. pod poslovnim brojem Z-41563/15, 13. studenog 2017.,

riješio je

Odbija se predlagateljeva žalba, kao neosnovana, te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2016. pod poslovnim brojem Z-41563/15, te se nalaže brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga u Z.U. 10248 k.o. G. Z.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem preinačeno je rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta pod poslovnim brojem Z-7365/02 od 22. ožujka 2010. kojim je dopušten upis na temelju ugovora o prodaji i dopuštena uknjižba prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine sada pok. S. S. upisane u Z.U. 10248 k.o. G. Z., koje se sastoje od 1/4 dijela kuće popisni list broj 7081 upisane kao drugo zemljišnoknjižno tijelo i 1/4 dijela kuće upisane kao treće zemljišnoknjižno tijelo, te sagrađene na zemljišnoknjižnoj čestici broj 765/5, dvorište u ... i 35/1 površine 232,5 čhv ili 836 m2, upisanoj kao prvo zemljišnoknjižno tijelo u korist predlagatelja V. R.

Sud je naložio uspostavu zemljišnoknjižnog stanja, te upisao zabilježbu odbijenog prijedloga.

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali predlagatelj osporavajući rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji žalbeni razlozi su propisani odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 91. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje u tekstu: ZZK) s prijedlogom da se osporeno rješenje preinači i odbije kao neosnovan prigovor, te dopusti zahtijevani teretni otpis iz Z.U. 10248 k.o. G. Z. i pripis u novootvoreni zemljišnoknjižni uložak kao i zahtijevano brisanje društvenog vlasništva i uknjižbu prava vlasništva, te odredi brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga uz naknadu troška.

Žalba nije osnovana.

U ovom konkretnom slučaju ovlašteni zemljišnoknjižni referent odlučujući o prijedlogu dopustio uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine S. S. koje se sastoji od 1/4 dijela kuće popisni list 7081 u ... upisane kao drugo zemljišnoknjižno tijelo i 1/4 dijela kuće u ... upisane kao treće zemljišnoknjižno tijelo, sagrađene na zemljišnoknjižnoj čestici broj 765/5, dvorište u ... i 35/1 površine 232,5 čhv ili 836 m2, upisanoj kao prvo zemljišnoknjižno tijelo za korist V. R., dok je zabilježen djelomično odbijeni prijedlog V. R. radi provedbe brisanja naziva društveno vlasništvo u Z.U. 10248 k.o. G. Z.

Po prigovoru prvostupanjski sud je preinačio ovo rješenje, smatrajući kako je utemeljeno u prigovoru bilo navedeno da je bilo potrebno formirati posebnu zemljišnoknjižnu česticu jer predlagatelj nije kupio suvlasnički dio cijele nekretnine nego točno određeni posebni dio, pa u smislu odredbe članka 145. stavka 4. ZZK-a se zemljišnoknjižno tijelo može mijenjati samo na temelju prijavnog lista katastra o promjeni u katastru zemljišta, pa je i prihvaćen prigovor.

Glede ovog pravnog problema valja istaći s obzirom na žalbene navode kako se u biti ovdje radi o sukobu dva prava, i to pravo tužitelja na uživanje imovine, u smislu članka 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), te načela jedinstvenosti nekretnine u smislu odredaba članaka 9., 366., 373. i 395. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZV).

Tako je odredbom članka 9. stavak 1. ZV-a propisano kako pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

Načelo jedinstva nekretnine uvedeno je tek stupanjem na snagu ZV-a, odnosno 1. siječnja 1997., a do tada raniji pravni poredak u Republici Hrvatskoj nije priznavao načelo jedinstva nekretnine, te se upravo stoga u ovom konkretnom slučaju radi o situaciji kada su u prvom zemljišnoknjižnom tijelu upisane tri čestice, koje dakle predstavljaju jednu nekretninu, kako to propisuje odredba članka 9. stavka 1. ZV-a, a zgrade koje se nalaze u drugom i trećem zemljišnoknjižnom tijelu su posebne nekretnine, no jasno je da su iste položene na jednoj od čestica iz prvog zemljišnoknjižnog tijela.

Praktično bi da je ovaj upis ostao na snazi kakvo je donio zemljišnoknjižni referent bilo povrijeđeno načelo jedinstva nekretnine, iako ta povreda postoji i od ranije, upravo zbog sadržaja zemljišnoknjižnog uloška, te je to dakle pravni problem u svezi predlagateljevog prava na mirno uživanje vlasništva u skladu s člankom 1. Protokola Konvencije, a što je suprotno načelu jedinstva nekretnine.

S obzirom na mnogobrojnu praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i suda Europske unije, u ovom konkretnom slučaju valjalo je procijeniti je li zadiranje države u predlagateljevo pravo na razumno očekivanje zaštite njegove imovine, koje je izjednačeno s vlasništvom u smislu članka 1. Protokola Konvencije, jer se vlasništvo u ovom konkretnom slučaju stječe uknjižbom opravdano.

S obzirom da je predlagatelju na raspolaganju vođenje pojedinačnog ispravnog postupka, a isti može vrlo jednostavno s ispravama koje posjeduje dokazati postojanje svog opravdanog interesa za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka, a sve u smislu odredbe članka 200a. ZZK-a, to po pravnom shvaćanju ovog suda time što se zbog načela jedinstva nekretnine nije omogućio zahtijevani upis predlagatelja u ovom postupku nije došlo do neosnovanog zadiranja u predlagateljevo pravo koje je zaštićeno člankom 1. Protokola Konvencije.

Slijedom navedenog ovaj sud ocjenjuje da žalba nije osnovana, pa je stoga sukladno odredbi članka 128. stavka 3. ZZK-a valjalo potvrditi rješenje zemljišnoknjižnog suca i naložiti brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

U Splitu, 13. studenog 2017.