1              Poslovni broj: 12 UsI-1279/16-9

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 12 UsI-1279/16-9

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužitelja J. V., iz P., E., zastupanog po opunomoćeniku M. I., iz P., M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, zastupanog po službenoj osobi Luki Drezgiću, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 13. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/16-01/373, URBROJ: 338-18-13-16-02 od 26. srpnja 2016. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: P/II-502-03/16-01/373, URBROJ: 338-18-13-16-02 od 26. srpnja 2016. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/16-02/83, URBROJ: 338-18-13-16-02 od 2. svibnja 2016., a kojim rješenjem u točki I. izreke osiguranoj osobi, ovdje tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 (kompresija kralježničine moždine, nespecifična) nije priznata posljedicom ozljede na radu pretrpljene 3. studenog 1994. pod evidencijskim brojem OR 17989 031194 3/1994, uz početne priznate dijagnoze pod šifrom prema MKB-u: S06 i S00 te dopunske dijagnoze S16, dok je u točki II. izreke određeno da se tužitelju ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

 

Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 26. srpnja 2016. tužitelj je pravodobno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 7. rujna 2016. pod poslovnim brojem 12 UsI-1279/16, a u kojoj je tužitelj u bitnome da istu podnosi zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi naveo da osporavano rješenje tuženika nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP), jer da nisu valjano obrazložene sve odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, pojasnivši da nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavod ne može biti valjana osnova za donošenje osporavanog rješenja, zbog čega da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Istaknuo je da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, jer da se nije mogao očitovati o nalazima, mišljenjima i ocjeni kako Liječničkog povjerenstva prvostupanjskog tijela, tako i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Smatra da javnopravna tijela nisu postupila u skladu s presudom ovog Suda poslovnog broja 2 UsI-914/12-12 od 11. rujna 2013., odnosno da nisu provedeni svi dokazi i razjašnjene sve relevantne činjenice, a na koje ukazuju ranije odluke. Naposljetku, naveo je da nije moguće ispitati da li vještačenje provedeno u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu predstavlja pouzdanu osnovu za donošenje odluke, kao i da prilikom odlučivanja nije uzeto u obzir medicinsko vještačenje provedeno u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli pod poslovnim brojem: P-2…/96 temeljem ozljede od . studenog 1994., a u kojem je utvrđena smanjena životna sposobnost i radna aktivnost od 15-17%, dok da iz otpusnog pisma proizlazi da se je tužitelj zbog pogoršanja zdravstvenog stanja morao podvrgnuti operacijskom zahvatu. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 10. studenog 2016. naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu i u skladu sa zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika, odnosno s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine, broj: 80/13 i 137/13, u daljnjem tekstu ZOZO), Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14, 154/14 i 79/15, u daljnjem tekstu Pravilnik) te Pravilnikom o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj: 8/15, 17/15 i 41/15), pojasnivši da je tuženik zatražio stručno-medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na okolnost može li se tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 priznati posljedicom priznate ozljede na radu, a da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo nalaz, mišljenje i ocjenu 10. lipnja 2016., KLASA: UP/II-502-03/16-01/373, URBROJ: 338-01-21-16, u kojoj je utvrdilo da se dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 ne može uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu od 3. studenog 1994., da su tužiteljeve zdravstvene tegobe, zbog kojih je operativno liječen 1998., kao i aktualne tegobe uzrokovane hernijacijom diskova i posljedica su kroničnih degenerativnih promjena verificiranih još 1998., koja kronična degenerativna bolest nije u vezi s predmetnom ozljedom od 3. studenog 1994. kada je tužitelj zadobio kontuziju glave i nategnuće vratnih mišića, bez verificirane traume vratne kralježnice. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

U ovom upravnom sporu 6. studenog 2017. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je sukladno odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, stranke su ostale kod svih svojih navoda, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je izabrani doktor opće medicine tužitelja podnio 18. travnja 2016. prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznanje posljedične dijagnoze pod šifrom prema MKB-u: G95.2 uzrokovane ozljedom koja se dogodila 3. studenog 1994., uz koji je priložena medicinska dokumentacija, preslika osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, rješenje o priznatoj ozljedi na radu i mišljenje izabranog doktora. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo zatražilo stručno medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Zavoda može li se tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 priznati posljedicom priznate ozljede na radu, a da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu 25. travnja 2016. (KLASA: UP/I-502-03/16-02/83, URBROJ: 338-18-80-16-03) kojom je ocijenilo da tražena dijagnoza pod šifrom prema MKB-u: G95.2 (kompresija kralježničine moždine, nespecifična) nije posljedica ozljede koju je tužitelj zadobio 3. studenog 1994., udarcem u glavu, kada su priznate dijagnoze S00 i S06, kao i dopunska dijagnoza S16 (distensio mm. vertebralis cervicalis), da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da se tužitelj od 1988. liječi pod dg. AY cervicobraciale, da rtg snimak od 16. ožujka 1988. pokazuje početne degenerativne promjene na vratnoj kralježnici, da opisana HD C segmenta su degenerativne promjene po svojoj genezi, a ne kao možebitna posljedica ozljede na glavi, da MR vratne kralježnice od 9. studenog 2011. i 18. studenog 2014. explicite navodi da nema kompresije medule spinalis vratne kralježnice po dijagnozi koja je tražena za priznavanje te se radi o degenerativnim promjenama vratne kralježnice gdje nema dokazane kompresije kralježničine moždine opisane u priloženim nalazima tijekom provedenog dijagnostičkog i terapijskog postupka, nakon čega prvostupanjsko tijelo rješenjem od 2. svibnja 2016. tužitelju dijagnozu šifre prema MKB-u: G95.2 nije priznalo posljedicom ozljede na radu pretrpljene 3. studenog 1994. pod evidencijskim brojem OR 17989 031194 3/1994, uz početne priznate dijagnoze pod šifrom prema MKB-u: S06 i S00 te dopunske dijagnoze S16 te tužitelju nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Utvrđeno je, da je tužitelj izjavio žalbu protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja, a da je tuženik povodom žalbe tužitelja zatražio stručno medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na okolnost može li se tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 priznati posljedicom priznate mu ozljede na radu nastale 3. studenog 1994., uz početne priznate dijagnoze pod šifrom prema MKB-u S06 i S00 i dopunske dijagnoze S16, da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu 10. lipnja 2016. (KLASA: UP/II-502-03/16-01/373, URBROJ: 338-01-21-16), uvidom u koju je utvrđeno da se dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 (kompresija kralježničine moždine) ne može uzročno-posljedično povezati s priznatim ozljedama na radu od 3. studenog 1994., da su tužiteljeve zdravstvene tegobe zbog kojih je operativno liječen 1998., kao i aktualne tegobe uzrokovane hernijacijama diskova, posljedica su kroničnih degenerativnih promjena verificiranih još 1988., a da navedena kronična degenerativna bolest kralježnice nije u vezi s predmetnim ozljedama od 3. studenog 1994. kada je tužitelj zadobio kontuziju glave i nategnuće vrtanih mišića bez verificirane traume vratne kralježnice, nakon čega je tuženik osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Utvrđeno je, da je tužitelj osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

Odredbom članka 66. ZOZO-a  propisano je da se ozljedom na radu smatraju:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

 

Odredbom članka 67. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu u smislu ovog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

 

Odredbom članka 19. stavkom 2. Pravilnika o ovlastima i načinu rada ovlaštenih doktora i liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno propisano je da  Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda obavlja stručno-medicinsko vještačenje te daje nalaz, mišljenje i ocjenu o pravima osiguranih osoba u drugostupanjskom upravnom postupku u slučajevima kada je stručno-medicinski vještačeno od strane liječničkog povjerenstva regionalnog ureda Zavoda u prvostupanjskom upravnom postupku ako se žalbeni navodi odnose na provedeno stručno-medicinsko vještačenje u prvom stupnju, kao i u svim drugim slučajevima za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka kada je isto zatraženo od strane službene osobe koja vodi postupak, ako je prema ocjeni službene osobe isto potrebno radi utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja rješenja o pravu osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno prava na rodiljne i roditeljske potpore.

 

Odredbom članka 19. stavkom 3. Pravilnika propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu iz stavka 1. i 2. ovoga članka liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.

 

Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjena povreda odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada tuženik nije priznao tužitelju dijagnozu šifre prema MKB-u: G95.2 posljedicom ozljede na radu koja se dogodila 3. studenog 1994. te mu u svezi navedene dijagnoze nije priznao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, jer je, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na takvo činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada tuženik nije priznao tužitelju dijagnozu šifre prema MKB-u: G95.2 posljedicom ozljede na radu koja se dogodila 3. studenog 1994. i u svezi navedenog događaja tužitelju nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

 

Također, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka pa niti ona na koju tužitelj ukazuje u tužbi, a odnosi se na povredu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisan sadržaj obrazloženja rješenja budući je tuženik valjano obrazložio sve odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari te je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu proveo dokaz stručno-medicinskim vještačenjem na okolnosti može li se tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 priznati posljedicom ozljede na radu od 3. studenog 1994. To stoga što je odlučna činjenica bitna za rješavanje ove upravne stvari medicinske naravi i može se utvrditi jedino i isključivo izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem, a kako je to u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu i provedeno.

 

Stoga valja ukazati tužitelju da nije povrijeđeno niti njegovo pravo sudjelovanja u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, jer je tužitelju omogućeno da sudjeluje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu na način da su mu nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva od 25. travnja 2016., kao i nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 10. lipnja 2016. dostavljeni uz rješenja javnopravnih tijela te se je u svezi istih i očitovao, kako u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, tako i u ovom upravnom sporu, osporavajući iste, čime nije povrijeđena niti jedna odredba Zakona o općem upravnom postupku.

 

Imajući u vidu gore navedeno, valja ukazati tužitelju da nije osnovan niti njegov navod iz tužbe kojim ističe da tuženik nije postupio u skladu s uputom dobivenom u presudi ovog Suda poslovnog broja 2 UsI-914/12-12 od 11. rujna 2013. budući je uvidom u gore navedenu presudu od 11. rujna 2013. utvrđeno da je predmet tog upravnog spora koji je vođen pred ovim Sudom povodom tužbe tužitelja bio određivanje mirovine, dok je tuženik bio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, iz kojeg razloga navedena presuda od 11. rujna 2013., kao i uputa dobivena u gore navedenoj presudi od 11. rujna 2013. nije obvezujuća za tuženika u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu u skladu s odredbom članka 81. stavkom 2. ZUS-a (postupku priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu), budući je uputa dana Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (tuženiku) i obvezujuća je u odnosu na tog tuženika u postupku utvrđivanja mirovine tužitelja, a ne u postupku priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, iz kojeg razloga tuženik ne može biti vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda iz gore navedene presude od 11. rujna 2013.

 

Na navode tužitelja iz tužbe kojima osporavajući nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 10. lipnja 2016., navodi da nije moguće ispitati predstavlja li nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda pouzdanu osnovu za donošenje odluke, ukazuje se tužitelju da je iz cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja, posebice nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 10. lipnja 2016., razvidno da se tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 (kompresija kralježničine moždine) ne može uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedama na radu od 3. studenog 1994., a tužiteljeve zdravstvene tegobe zbog kojih je operativno liječen 1998., kao i aktualne tegobe uzrokovane su hernijacijama diskova, posljedica su kroničnih degenerativnih promjena verificiranih još 1988., a navedena kronična degenerativna bolest kralježnice nije u vezi s predmetnim ozljedama od 3. studenog 1994. kada je tužitelj zadobio kontuziju glave i nategnuće vrtanih mišića bez verificirane traume vratne kralježnice.

 

Također, ukazuje se tužitelju da isti na okolnost pravilnosti navedenog nalaza, mišljenja i ocijene Liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda od 10. lipnja 2016. kojim je utvrđeno da se u konkretnom slučaju ozljeda dijagnoze šifre prema MKB-u: G95.2  ne može priznati posljedicom ozljede na radu od 3. studenog 1994. (jer se dijagnoza šifre prema MKB-u: G95.2 (kompresija kralježničine moždine) ne može uzročno-posljedično povezati s priznatim ozljedama na radu od 3. studenog 1994., a tužiteljeve zdravstvene tegobe zbog kojih je operativno liječen 1998., kao i aktualne tegobe uzrokovane su hernijacijama diskova, posljedica su kroničnih degenerativnih promjena verificiranih još 1988.,te navedena kronična degenerativna bolest kralježnice nije u vezi s predmetnim ozljedama od 3. studenog 1994. kada je tužitelj zadobio kontuziju glave i nategnuće vrtanih mišića bez verificirane traume vratne kralježnice), nije predlagao izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku u ovom upravnom sporu, čiji bi nalaz i mišljenje eventualno doveo u sumnju činjenice utvrđene u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 10. lipnja 2016., dok ovaj Sud nema potrebna znanja cijeniti medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka te bi takvim postupanjem prekoračio svoje ovlasti pa je Sud u cijelosti poklonio vjeru nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 10. lipnja 2016., koji je u cijelosti obrazložen i sastavljen u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika.

 

Naposljetku, valja ukazati tužitelju da nije osnovan niti njegov navod iz tužbe kojim ističe da prilikom odlučivanja o podnesenom zahtjevu tužitelja nije uzeto u obzir medicinsko vještačenje koje je provedeno pred Općinskim sudom u Puli u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: P-2…/96 i kojim je utvrđena smanjena života i radna aktivnost od 15-17%, jer se gore navedeno vještačenje provelo u postupku pred drugim nadležnim tijelom prema drugačijim kriterijima i pravilima tog postupka, dok se vještačenje u ovom upravnom sporu provodi prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Pravilnika i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. ZUS-a budući tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci, 13. studenog 2017.

 

                                                                                             S u t k i n j a

 

                                                                                      Marija Renner Jakovljević, dipl. iur.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.