1              Poslovni broj: Gž R-215/2017

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-215/2017

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Verice Franić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika V. K., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku T. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja P. V. m. i. d.d., V., OIB: ..., zastupan po punomoćnici S. P., diplomiranoj pravnici, zaposlenoj kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pr-655/16-20 od 21. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2017.,

 

 

presudio je

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pr-655/16-20 od 21. prosinca 2016., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) kojim je isti tražio utvrđenje nedopuštenim otkaza što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 2770/2014 od 4. veljače 2016. za radno mjesto "radnik na komisioniranju" u Sektoru logistike i operativne podrške, logistika regija – regija Zagreb – skladište regije Zagreb, skladište gotovih proizvoda i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, vraćanje na rad na radno mjesto radnika na komisioniranju, uz naknadu troška parničnog postupka. Pod točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ( dalje tuženika) za sudski raskid Ugovora o radu broj 2770/2014 sklopljen s tužiteljem s danom donošenja prvostupanjske presude, odnosno s danom 21. prosinca 2016.

 

Protiv ove presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), s prijedlogom da se odluka preinači, podredno ukine. Zatražen je trošak žalbenog postupka.

 

Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, protiveći se svi njenim navodima, predlažući odbijanje iste kao neosnovane.

 

Žalba je neosnovana.

 

U ovoj žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju, Odlukom tuženika od 4. veljače 2016. te da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, i po tom osnovu vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto radnika na komisioniranju.

 

Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da su se ispunili svi uvjeti koji opravdavaju otkaz ugovora o radu tužitelju a pozivom na odredbu članka 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: ZR).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda sadrži jasne i određene razloge nije proturječna i može se ispitati.

 

Nadalje, nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP.

 

Naime, u ispravno provedenom postupku prvostupanjski je sud u bitnome utvrdio:

 

- da je tuženik utemeljio pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu (Ugovor o radu broj 2770/2014 za radno mjesto radnik na komisioniranju) broj OU-6/2016 od 4. veljače 2016. na činjenici da je tužitelj učinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa – krađu raznih proizvoda iz skladišta gotovih proizvoda Z. na lokaciji u Z., ..., i utovar istih u kamion G. S. (vozač I. S.), čime da je neovlašteno otuđio navedenu robu;

 

- da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava na koji mu nije odgovoreno te i tužbu;

 

- da je odredbom članka 35. Pravilnika o radu tuženika predviđena povreda radnih obveza, među ostalim, nezakonito i neodgovorno raspolaganje sredstvima poslodavca, krađa te neovlašteno pribavljanje imovinske koristi i neovlaštena posluga sredstvima povjerenim za izvršavanje posla, temeljem kojih povreda se radniku može uručiti otkaz ugovora o radu;

 

- da je Služba upravljanja sigurnošću tuženika, dana 27. siječnja 2016. zaprimila dojavu o krađi u skladištu gotovih proizvoda Z., da je pregledom sustava video nadzora (fotografije u spisu) utvrđeno da se radi o tužitelju koji da je dana 26. siječnja 2016. u 8,52 sati viličarem natovario spornu robu u gore navedeni kamion (BiH tablica), samoincijativno bez znanja i odobrenja nadređenih te bez ikakve popratne dokumentacije;

 

- da iz dopisa tuženika od 27. siječnja 2016. proizlazi da je istim dopisom pokrenut disciplinski postupak protiv tužitelja zbog teške povrede radne discipline-krađe raznih proizvoda i utovar istih u kamion, prema prileženom popisu proizvoda navedenih u tabeli vrijednost kojih je 402,64 kuna;

 

- da spisu prileži i zapisnik od 27. siječnja 2016. a iz sadržaja kojeg je razvidno kako je isti sastavljen u prisutnosti tužitelja, voditelja skladišta K. D. i S. P. i tužitelj je dao svoj iskaz koji je u bitnome podudaran njegovoj izjavi od 27. siječnja 2016.;

 

- da je pobijana Odluka o otkazu donesena u propisanom roku iz odredbe članka 116. stavak 2. ZR-a, jer je iz navedene dokumentacije razvidno kako je tuženik za činjenice na kojima temelji pobijanu odluku saznao 27. siječnja 2016.;

 

- da iz zapisnika od 27. siječnja 2016. (list 31 spisa) proizlazi da je tužitelj dao svoju izjavu povodom događaja od 26. siječnja 2016. čime je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu omogućio tužitelju iznošenje obrane shodno odredbi članka 119. stavka 2. ZR-a;

 

- da je radničkom vijeću uz opsežno obrazloženi zahtjev za savjetovanje o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza ugovora o radu za tužitelja (list spisa 32) dostavljena u prilogu cjelokupna dokumentacija, a nakon uvida u isto dopisom od 3. veljače 2016. (list 34) radničko vijeće se je izjasnilo da se ne protivi donošenju namjeravane odluke shodno odredbi članka 150. ZR-a.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužitelju opravdano otkazan ugovor o radu. Ovo prije svega jer je taj sud utvrdio da je tužitelju pružena mogućnost iznošenja obrane, da je dokumentacija koja je dostavljena radničkom vijeću zajedno sa zahtjevom za očitovanje bila dovoljna za donošenje odluke pa da je stoga tuženik na zakonit način proveo savjetovanje s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu, te da je postojao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Naime, odredbom članka 116. ZR-a određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć i to u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Kako je utvrđeno da naprijed opisano postupanje tužitelja koje isti i ne spori već ga opravdava zamjenom oštećene robe, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer je tužitelj takvom radnjom doveo do gubitka tuženikovog povjerenja i nastavak radnog odnosa nije moguć, posebno kada se ima uvidu radno mjesto tužitelja u okviru kojeg tuženik manipulira velikom količinom robe (gotovih proizvoda) koja okolnost zahtjeva odnos povjerenja poslodavca u radnika, a koje povjerenje je uslijed ovakvih radnji tužitelja izgibljeno.

 

Pravilno je sud prvog stupnja otklonio žalbene navode vezano za tvrdnju da u ovom slučaju postupanje tužitelja nije nikako moglo utjecati na proces rada kod tuženika te se u tom dijelu radi nepotrebnog ponavljanja u cijelosti upućuje na razloge pobijane odluke.

 

U odnosu na ostale žalbene navode, za istaći je kako se zapravo ponavljaju navodi koji su izneseni tijekom postupka, a isti su ocijenjeni od strane prvostupanjskog suda pa se u cijelosti upućuje na razloge pobijane odluke. Glede pak, sadržaja iskaza svjedoka i tužitelja kao i njihove ocjene, sud je prvog stupnja dao jasne i uvjerljive razloge na koje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje jer iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj povrijedio odredbu članka 35. Pravilnika o radu jer se radilo o otuđenju imovine tuženika. Takav učin obzirom na narav, jeste opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu za radno mjesto na kojem je radio tužitelj.

 

Što se tiče preostalih žalbenih navoda žalitelju je odgovoriti kako je u smislu odredbe članka 220. stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokza provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te ujedno i u smislu odredbe članka 304. ZPP-a zaključuje da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka, pa postupanjem shodno ovlaštenju iz navedenih odredbi prvostupanjski sud ne čini postupvne povrede.

 

Slijedom navedenog, sud je prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

U izloženom, obzirom da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

Tužitelju ne pripada trošak žalbenog postupka jer isti nije uspio sa svojom žalbom članak 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

U Splitu 10. studenog 2017.